3.000 studenata posjetilo mjesto stradanja u Srebrenici

Više od 300 studenata iz Tuzle, Sarajeva, Mostara, Zenice i Bihaća posjetilo je memorijalni centar u Potočarima, na poziv Majki Srebrenice.

Ovo je do sada najveći broj mladih ljudi koji su u isto vrijeme posjetili mjesto stradanja, mjesto na kojem je počinjen genocid. Poručuju kako neće zaboraviti ono što se desilo, ali i kako će učiniti sve da se nešto slično nikada ne ponovi.

Selmir Duraković je u Potočarima prvi put. Kao student novinarstva iz Tuzle, sa svojim kolegama odlučio je posjetiti memorijalni centar, pokloniti se žrtvama genicida i saznati više o svemu što se ta ovom mjestu desilo 11. jula 1995. godine. Kako kaže, o genocidu nije učio mnogo u osnovnoj i srednjoj školi. Došavši na mjesto stradanja, ne krije emocije.

“Definitivno je jedna slika kad vidite na televiziji, a potpuno druga kad dođete ovdje i osjetite to. Ulaz, napetost, taj osjećaj… Knedla u grlu. Definitivno nešto što se ne može opisati, osim – tužno i emotivno. Nažalost. Ja sam siguran da će se, nakon ovog događaja, više govoriti o tome.”

Ramiza Gurdić je u Potočarima izgubila dva sina. Mehrudin je išao u osnovnu, Mustafa u srednju školu. Njihovu mladost nije dočekala, a Selmira i njegove kolege dočekala je kao majka. Kaže, doživljava ih svojom djecom.

“Boga mi je tužno, i teško. Ali neka. Nek mladost živi, na mladosti život ostaje. Jer djeca su naša budućnost. Volim djecu. Nisu meni djeca kriva, meni je kriv dušman koji je mene ucvilio, koji je moju djecu uništio.”

Svakog jula, posljednje četiri godine, Suljo Keranović putuje biciklom iz Cazina do Potočara, gdje prisustvuje godišnjici genocida. Na ovo mjesto, sada je došao sa fakultetskim kolegama. Kako kaže, žele poručiti da mladi nisu zaboravili ono što se desilo, ali i kako žele graditi društvo mira i prosperiteta.

“Iako se nije desilo lično meni, desilo se mom narodu. Malo se zaista priča o ovom genocidu. Trebalo bi se nešto više poduzeti, da cijeli svijet ovo prihvati. Ne smijemo dozvoliti da Srebrenica bude 11. juli, nek Srebrenica bude svaki dan. Pored Srebrenice, neka bude Prijedor, Foča, Goražde, Sarajevo, Bihać, Cazin”, kazao je Suljo Keranović, student iz Cazina.

Sami studenti rekli su nam kako će nakon povratka u svoje gradove nastaviti širiti priču o genocidu koji se dogodio u Srebrenici, te nastaviti raditi na tome da se nešto slično nikada i nikome ne ponovi.

(N1)