Boris Dežulović: Tajna doline kockastih kugli

Podijeli na Facebooku Tweet Google+ LinkedIn

Zvao me jednom u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Znaš li, kaže, zašto su piramide u Visokom deset hiljada godina starije od egipatskih? Zato, veli, što su Egipćani čekali građevinsku dozvolu.

Ako u Bosni i Hercegovini ima ikakve budućnosti, ima samo one daleke, nejasne i neuhvatljive, pa kad je jednom bude, u toj će se ikakvoj, dakle dalekoj budućnosti – nema nikakve sumnje – slični vicevi pričati i kad neki semir osmanagić na obali rijeke Save kod Svilaja, na području nekadašnje općine Odžak, pronađe nekakav savršeno pravilni četverokutni kameni blok sa zagonetnim natpisom, nepoznata porijekla i svrhe. Što bi rekao Indijana Džouns, isti kao ona tajanstvena kamena kugla u šumi u Podubravlju kraj Zavidovića, samo kockast.

Neće proći dugo, i neki će seljak prijaviti sličan nalaz u Domaljevcu kraj Šamca, otkrit će se onda jedna takva misteriozna kockasta kugla i u Prečkom Polju kraj Trnova, pa kraj nekadašnje autobusne stanice u Brčkom, pa u Veseloj na području Bugojna, pa u Todorićima kraj Trebinja, pa u Donjim Kolima kraj Banjaluke, pa na stadionu Rakovice u Čajniču, otkrivat će nadobudni istraživači hiljade mističnih kamenih blokova s natpisima, poput patuljastih stećaka, razbacanih po njivama i dvorištima, brdima i planinama, bit će tog kamenja svugdje po Bosni i Hercegovini, cijela će država biti veliki Arheološki park Dolina kockastih kugli.

Onaj će nekakav budući semir osmanagić imati, jasno, svoju teoriju, po kojoj će kamene kocke s tajanstvenim natpisima biti nepobitni dokaz da su u Bosni i Hercegovini nekoć živjela inteligentna bića: neveliki, pravilno klesani i naizgled nepravilno razbacani maleni stećci vjerojatno su predstavljali preciznu mapu svemira, ili su, još bolje, bili kozmički akumulatori, svojevrsne mobilne energetske stanice, ili signalni odašiljači za izvanzemaljske letjelice, ili tako nešto. Službena znanost, razumljivo, odgovarat će da su to besmislice i da je najvjerojatnije riječ o prirodnim formacijama nastalim fragmentiranjem geoloških slojeva s tragovima fosila, jer je općepoznato kako u Bosni i Hercegovini početkom trećeg tisućljeća nije postojala nikakva civilizacija, a kamoli neka tako tehnološki napredna da bi znala precizno klesati pravilne kockaste kamene blokove i pisati slova.

Sve dok Indijana Džouns ne objavi da je tim vodećih svjetskih filologa, kriptologa i stručnjaka za paleografiju dešifrirao natpis na onom kamenu pronađenom na obali Save kraj Odžaka, i da na njemu piše “Most Svilaj septembar 2016”. I iznijeti hrabru, upravo revolucionarnu teoriju da je zagonetni kameni blok zapravo kamen-temeljac za most preko rijeke Save.

Jednom tako dešifrirani, grafemi s patuljastih drevnih stećaka otkrit će kako je onaj kraj Šamca zapravo kamen-temeljac za “prvu fazu zdravstveno-rehabilitacijskog odjela Centra za zdravo starenje Domaljevac”, iliti narodski “banje”, da je ona misteriozna kockasta kugla u Prečkom Polju kraj Trnova u stvari kamen-temeljac “integralnog turističkog grada Buroj Ozone City”, ona kraj nekadašnje autobusne stanice u Brčkom kamen-temeljac “stambene zgrade za pripadnike Armije BiH i HVO-a”, u Veseloj na području Bugojna kamen-temeljac “Spomen područja za šehide Mjesne zajednice Vesela”, u Todorićima kraj Trebinja kamen-temeljac “Izložbeno-prodajnog salona građevinskog materijala”, onaj kameni blok pronađen kraj Banjaluke zapravo kamen-temeljac “ambulante porodične medicine Donja Kola”, a onaj na stadionu Rakovice u Čajniču kamen-temeljac “sportske balon-sale”.

I svi precizno datirani u ljeto 2016. godine.

Stotine takvih zagonetnih kamena-temeljaca otkrit će daleka budućnost u Bosni i Hercegovini, svih položenih u ljeto pred lokalne izbore pradavne 2016., i još tisuće takvih položenih pred razne lokalne i parlamentarne i opće i svakakve neke izbore u paleodemokratskoj Bosni i Hercegovini, kamene-temeljce za tvornice, škole, vrtiće, fakultete, auto-ceste, aerodrome, mostove, tunele, naselja, hotele, bolnice, banje i sto hiljada neviđenih čudesa, toliko zapravo neviđenih da ih nitko nikada nije vidio: skeptici će pitati gdje su sve te tvornice, škole, vrtići i bolnice, gdje je most Svilaj, a gdje Centar za zdravo starenje Domaljevac, gdje je turistički resort Buroj Ozone City, a gdje ona stambena zgrada u Brčkom, gdje je Izložbeno-prodajni salon građevinskog materijala u Todorićima, gdje Ambulanta porodične medicine Donja Kola kraj Banjaluke, a gdje balon-sala u Čajniču. I šta je to uopće balon-sala?

A znanost će, jasno, objasniti da, ukoliko je u Bosni i Hercegovini početkom trećeg tisućljeća uopće postojala civilizacija koja bi znala klesati pravilne kockaste kamene blokove, pisati slova i zaokruživati imena na glasačkim listićima, očito nije bila toliko napredna da zaista i izgradi sve te silne mostove, auto-ceste, škole, bolnice, ambulante, salone građevinskog materijala i balon-sale. Ostao bi od te napredne kulture, da je znala sagraditi zgradu, barem kamen na kamenu – makar jedan kamen na temeljcu.
Nakon čega je potpuno jasno da ni Piramide sunca, niti ijedne u Visokom – niti ijedne u cijeloj Bosni i Hercegovini – nema niti je ikad bilo. Pitate li mene, ima samo za veličanstvene suvremene piramide davno nekoć položenih predizbornih kamena-temeljaca, što ih danas negdje zovu biljezi, negdje mramori, a negdje – stećci.

Ima li, rekoh, u Bosni i Hercegovini ikakve budućnosti, ima samo one daleke, nejasne i neuhvatljive, pa kad je jednom bude, u toj ikakvoj, dakle dalekoj budućnosti neki će Kožo pitati zašto je stari jugoslavenski most u Šamcu deset hiljada godina stariji od mosta Svilaj kraj Odžaka? Zato, reći će, što u Jugoslaviji nije bilo izbora.

Više vijesti