Novi zakon o PIO/MIO FBiH: Prvo bodovi pa onda penzija

Podijeli na Facebooku Tweet Google+ LinkedIn

Prema novom Zakonu o penzionom osiguranju, u obračun za visinu penzije ulazi cijeli radni staž uposlenika, a ne samo deset najpovoljnijih godina zaredom, kako je to do sada bio slučaj. Svaka godina radnog staža se boduje i što osoba sakupi više bodova, to će joj penzija biti veća.

Hipotetički, osoba koja u penziju odlazi sa 65 godina života i ima 40 godina radnog staža a mjesečna primanja su joj uvijek bila 60 posto od prosječne plaće (što je trenutno plaća od 502 KM, na koju se plaća 175 KM doprinosa za PIO), po novom zakonu imat će penziju 326 maraka.

To je, ujedno, zagarantovana penzija koju će primati i osobe koje su imale minimalne plaće (minimalac je sada 410 KM, a doprinosi za PIO oko 140 KM).

Penziju od 544 marke imat će oni čija je plaća tokom 40 godina uvijek bila na nivou prosječne (838 KM – doprinosi 299 KM), dok će građani koji su imali plaće u visini jedne i po prosječne (1257 KM – doprinosi 454,5 KM) primati 816 maraka penzije.

Prema pojašnjenju kojeg smo dobili od zamjenika direktora Središnje administrativne službe PIO/MIO FBiH Muhidina Subašića, navedeni iznosi, odnosno visina penzije zavisi od broja bodova koje osoba prikupi u toku svog radnog staža. Bodovi se prikupljaju tako što se boduje svaka godina rada u kojoj je uposlenik bio prijavljen barem jedan mjesec. Ukupan zbir bodova kojeg radnik ostvari u toku svog radnog vijeka množi se vrijednošću boda, koji trenutno, prema Zakonu, iznosi 13,6 maraka.

– Uslov za odlazak u takozvanu starosnu penziju je 65 godina života i minimalno 15 godina radnog staža, što je povoljnije za građane, jer je ranije taj minimalni rok iznosio 20 godina radnog staža – dodao je Subašić.

Upravo je spomenuto bodovanje izazvalo najviše nedoumica kod građana. Prema tumačenju kojeg nam je dao Subašić osnovna „mjerna jedinica“ je prosječna plaća u toku godine. Naime, ako je radnik u toku svih 12 mjeseci u toku jedne godine imao plaću koja je jednaka prosječnoj plaći u toj godini, onda za tu godinu radnog staža dobija jedan bod. U zavisnosti od visine plaće radnik za neku godinu može dobiti više, ali i manje od jednog boda. Primjera radi, ako je visina plaće radniku iznosila polovinu vrijednosti prosječne plaće dobit će pola boda za tu godinu. Ili, recimo, ako je radnik imao plaću tri puta veću od prosječne, dobit će tri boda.

– Treba istaći da se u obračun uzima samo onaj iznos na koji je radnik bio prijavljen, odnosno za koji su mu uplaćivani doprinosi, bez obzira kolika su mu bila mjesečna primanja, odnosno koliko je dobijao „na ruke“. Imali smo poznatu pojavu, koja je posebno bila izražena neposredno nakon rata, kada su radnici svoja primanja dobijali iz nekoliko dijelova, odnosno takozvane dinarske i devizne dijelove, kao i naknadu za topli obrok i prijevoz. Međutim, u obračun ulaze samo oni dijelovi na koje su poslodavci uplaćivali doprinose. To, nažalost, znači da, recimo, radnicima koji imaju neuvezan radni staž u obračun neće biti uzete godine za koje im nisu uplaćeni doprinosi – naglasio je Subašić.

Ova pojava je posebno izražena u firmama koje su bile ili su još u državnom vlasništvu, kojima u godinama nakon rata, u velikom broju slučajeva nisu uplaćivani doprinosi. Radnici tih firmi danas su česti „gosti“ ispred federalnih institucija, koji protestima traže da im se ti doprinosi uplate i da im se poveže radni staž.

Napomenuo je da niti jedan mjesec radnog staža neće biti isključen iz obračuna. Nerijetko se dešava da ljudi usred godine dobiju otkaz na poslu, ili ako su nezaposleni, nađu posao. U tom slučaju se sabiraju svi iznosi plaća ostvarenih u toku te godine, a taj zbir se dijeli sa 12. Tako dobijeni iznos se poredi, odnosno dijeli sa visinom prosječne plaće i dobija se broj bodova za tu godinu.

– Želim naglasiti da se za određivanje visine boda ne koristi vrijednost prosječne plaće u trenutku kada radnik odlazi u penziju, nego se za svaku godinu uzima iznos prosječne plaće u toj godini. Tako, recimo, ako je neko 1998. i 2008. godine imao istu plaću na koju je bio prijavljen, za te dvije godine će imati različitu visinu bodova, jer je prosječna plaća 1998. godine bila niža nego 2008. Isto vrijedi i za radnike koji su pravljivani na takozvani „minimalac“. Broj bodova kojeg će dobiti za neku godinu zavisit će od odnosa tog minimalca i prosječne plaće u toj godini za koju se vrši obračun – dodao je Subašić.
Postoje i kategorije stanovništva kojima se visina bodova određuje na poseban način.

– Pripadnicima oružanih snaga, odnsono isključivo Armije RBiH, HVO-a, kao i organa unutrašnjih poslova ratni staž se obračunava tako što im se broj godina, odnosno mjeseci, provedenih u ratu kao pripadnici spomenutih oružanih snaga udvostručava, a za svaku godinu dobijaju po pola boda. Pripadnici drugih oružanih formacija, koje su postojale u toku rata u našoj zemlji, nisu obuhvaćene ovim zakonom. Za osobe koje su u toku rata bile na radnoj obavezi obračun se vrši kao i za sve uposlenike, odnosno ako im je uplaćivan radni staž u firmama u kojima su bili na radnoj obavezi, onda će te godine biti i „bodovane“. Ako im doprinosi nisu uplaćivani, te godine im neće ulaziti u obračun – potcrtao je Subašić, dodajući da će se i radni staž ostvaren prije rata, za vrijeme SRBiH, obračunavati na jednak način kao i onaj ostvaren nakon rata, odnsono visina bodova će zavisiti od omjera iznosa plaće na kojeg su plaćeni doprinosi i prosječne plaće za tu godinu.

Prema Subašićevim riječima, ako neko odluči da radi i nakon napunjenih 65 godina života, na ostvareni broj bodova dodavat će se po dva posto za svaku godinu staža, odnosno 0,167 posto za svaki mjesec staža u toku te godine. S druge strane, ako neko ode u penziju prije napunjenih 65 godina života, za svaku godinu ranijeg odlaska u penziju broj bodova će se umanjivati za četiri posto, odnosno za 0,33 posto za svaki mjesec ranijeg odlaska u penziju.

Što se tiče odlazaka u takozvanu invalidsku penziju, radnicima koji steknu invalidnost kao posljedicu radnih obaveza, ukupan ostvareni broj bodova će se podijeliti sa brojem godina radnog staža i tako dobijeni broj će se pomnožiti sa 40, odnosno radnik će ostvariti pravo na penziju kao da je radio 40 godina.

– Kod nas još postoji takozvana prijevremena penzija, odnosno da muškarci sa navršenih 60, a žene sa 55 godina života stječu pravo na penziju. Ta kategorija će se postepeno ukidati tako što će se ova granica pomjerati za po pola godine svake godine, počevši već od 2017. – napomenuo je Subašić.

Posebno je istakao postojanje takozvane minimalne penzije, kao socijalne kategorije, koja iznosi 326 maraka. Niko u FBiH, prema novom, ali i prema starom zakonu ne može imati penziju manju od tog iznosa, bez obzira na visinu plaće ili broj godina radnog staža. Naravno, pod uslovom da ispunjava osnovne uslove za odlazak u penziju, a to je 65 godina života i 15 godina radnog staža.

– Na protestima penzionera imamo prilike vidjeti da pojedinci „mašu“ čekovima na kojima je upisan iznos od, recimo, 50 maraka. Radi se o ljudima koji su pravo na penziju, osim u FBiH, odnosno BiH, stekli i u drugim državama, poput Njemačke, Austrije, Slovenije, Hrvatske, Srbije… Naime, radnici koji ostvare pravo na penziju i u drugim državama, a ne samo u BiH, nemaju pravo na minimalnu penziju kao socijalnu kategoriju i iznosi koje dobijaju od PIO/MIO FBiH mogu biti manji od 326 KM i to se odnosi samo na takve radnike. Međutim, ti ljudi kada „mašu“ čekovima od penzije ne govore koliku penziju dobijaju iz drugih država, a ona može iznositi i 500 eura (oko 1.000 KM op.a.), pa i više. Mi znamo za neke od njih koji su se tako pojavljivali na televizijama i davali izjave, da primaju penzije iz zapadnoevropskih država – naglasio je Subašić.

On je dodao još i da će radnicima, koji su dio radnog vijeka proveli u firmama na prostoru RS-a, taj dio radnog staža biti obračunat na jednak način kao i onaj ostvaren radom u FBiH.

Više vijesti