Pet godina od pobune: Libijci žale za životom kakav su imali u vrijeme Gadafija

Podijeli na Facebooku Tweet Google+ LinkedIn

Pet godina nakon pobune u kojoj je ubijen libijski lider Moamer Gadafi, stanovnicima prijestolnice te zemlje u haosu, isfrustriranim svakodnevnim nedaćama, nedostaje život kakav su imali u vrijeme Gadafija, piše AFP.

Pet godina nakon što je Gadafi zarobljen i ubijen, Libija je i dalje nestabilna pri čemu političke i vojne rivalske snage sabotiraju održivu državu i bore se protiv džihadista, a žitelji Tripolija kažu da su iscrpljeni nestašicama struje, rastom cijena i nedostatkom novca, dok se sukobljene vlasti i milicije bore za kontrolu nad rasparčanom zemljom bogatom naftom.

“Nerado ovo kažem, ali živjeli smo bolje pod prethodnim režimom”, navodi 42-godišnji farmaceut Fejza al-Naas, dodajući da danas Libijci satima čekaju ispred banaka ne bi li izmolili nešto vlastitog novca, dok je sve triput skuplje.

S druge strane, pojedini Libijci ističu da se haos u zemlji širi kao posljedica višedecenijske loše uprave pod nekadašnjim diktatorom.

“Današnje borbe Libijaca su logična posljedica 42-godišnjeg sistematskog uništavanja i sabotaža” od strane države, kaže Abderahman Abdelal (32), arhitekta u potrazi za poslom.

Vlada nacionalnog jedinstva koju podržavaju Ujedinjene nacije nastoji da učvrsti vlast širom zemlje otkako je uspostavljena u Tripoliju u martu ove godine, dok rivalski parlament na krajnjem istoku zemlje odbija da joj ustupi vlast, podsjeća AFP.

U petak je vlada pretrpjela novi udarac kada su joj protivničke snage zauzele ključne kancelarije u prijestolnici i proglasile ponovno stupanje na snagu treće administracije koja je i ranije bila bazirana u Tripoliju.

Gadafi, koji je 42 godine vladao Libijom, ubijen je 20. oktobra 2011. dok je pokušavao da pobjegne iz rodnog Sirta, a tri dana kasnije je bivše pobunjeničko Nacionalno prijelazno vijeće (NTV) proglasio “potpuno oslobođenje” Libije i saopćilo da je više od 30.000 ljudi poginulo u devetomjesečnoj pobuni s podrškom NATO koja je počela kao dio “arapskog proljeća”.

U međuvremenu, radikalni islamisti su iskoristili libijsku pobunu kao izgovor za stvaranje zona uticaja i nasilje se raširilo, Libija je još više utonula u haos zbog čega su se strane delegacije povukle iz zemlje, a izvoz nafte naglo opao pošto su zatvoreni terminali za isporuku.

Opći metež posle Gadafijevog svrgavanja i ubistva omogućio je džihadističkoj grupi Islamska država da sebi stvori uporište na pragu Evrope nakon što je u junu prošle godine zauzela Sirt.

Snage lojalne vladi nacionalnog jedinstva se pet mjeseci bore da istjeraju i posljednje džihadiste iz bivšeg uporišta Islamske države, uz podršku zračnih napada SAD.

Lojaliste je oslabila borba protiv IS, pa su snage na čelu sa kontroverznim maršalom prošlog mjeseca zauzele ključne naftne terminale na istoku, omogućivši Nacionalnoj naftnoj kompaniji da nastavi za izvozom sirove nafte.

Parlament na istoku zemlje podržava Kalifu Haftara, koji se predstavlja kao “spasitelj Libije” pred rastućom džihadističkom prijetnjom, ali koji istovremeno stvara duboke podjele.

Iako je Haftarova vojska istjerala većinu džihadista iz Bengazija, odakle je potekla pobuna 2011. godine, kritičari ga optužuju da za jedini cilj ima da se dokopa vlasti kako bi uspostavio novo vojnu diktaturu.

“Libijci su prinuđeni da biraju između dvije krajnosti: haosa s milicijama i islamističkim ekstremista kao dominantnim snagama, ili vojne vladavine”, kaže libijski analitičar Mohamed Eldžar iz Centra Rafik Hariri za Bliski istok, dodajući da se ne nudi nijedna druga uvjerljiva opcija.

Dugotrajni haos je, uz to, omogućio trgovcima ljudima da pojačaju svoju unosnu trgovinu u mediteranskom regionu, pri čemu se stotine migranata koji sanjaju o Evropi utapaju nadomak libijskih obala, piše AFP.

Više vijesti