Prof. dr. Husnija Kamberović: Političarima nedostaje hrabrost Husein-kapetana

Vjerovatno bi i danas neko ko bi iskazivao takvo poštenje i otvorenost mogao vratiti dostojanstvo ovoj uništenoj i poniženoj zemlji.

Ovih dana u javnosti se, čini se, češće nego ikad, govori o Husein-kapetan Gradaščeviću. Razlog tome je i činjenica da se 17. augusta navršilo 180 godina od njegove smrti, a 31. augusta se navršava 212 godina od njegovog rođenja. Tim povodom smo razgovarali sa Husnijom Kamberovićem, koji je napisao knjigu “Husein-kapetan Gradaščević (1802 – 1834): Biografija”. Koliko bi danas BiH pomogao neko poput Husein-kapetana Gradaščevića?

– Gradaščević je produkt historijskih okolnosti iz prve polovice 19. stoljeća i te okolnosti se, naravno, nikada više ne mogu ponoviti. Čini se da danas nema ljudi koji bi poput Husein-kapetana bili spremni sve žrtvovati za perspektivnu BiH. Gradaščević je bio čovjek za kojeg je Bosna bila ideja s kojom je rastao i s kojom je doslovno umro, ma koliko to izgledalo kao fraza i gotovo nestvarno.

U velikim problemima

Da obrnem pitanje, da li bi današnjoj BiH mogao uopće pomoći neko poput Husein-kapetana?

– Bosna je danas u velikim problemima, čini mi se većim nego ikad dosad. Kada je Gradaščević poveo Pokret za autonomiju početkom 1831. i kada je u pravom smislu postao bosanski valija izborom 12. septembra 1831, on se nije plašio velikih protivnika i nije se ljigavo nikome udvarao. Hrabro se suprotstavio velikom osmanskom sultanu, srpskom knezu Milošu je pisao oštra pisma, a u komunikaciji sa austrijskim vlastima je zadržao svoje dostojanstvo, čuvajući time i dostojanstvo Bosne. Vjerovatno bi i danas neko ko bi iskazivao takvu hrabrost, poštenje, otvorenost, jasnoću i beskompromisnost, pa i u komunikaciji mogao vratiti dostojanstvo i ovoj uništenoj i poniženoj zemlji. Ali, naravno, okolnosti su se bitno promijenile, Bosna danas nema više veliki značaj u međunarodnim odnosima, pa se i glas naših lidera više ne cijeni.

Šta je Vas, kao naučnika, posebno dojmilo, koji postupak, osobina Zmaja od Bosne?

– Ja sam prije 12 godina objavio biografiju Husein-kapetana Gradaščevića i pripremajući tu knjigu istraživao sam njegov život, njegovo odrastanje, njegovu borbu, a pokušavao sam razumjeti i njegovu viziju Bosne. Čim sam počeo raditi na Gradaščevićevoj biografiji shvatio sam kako su okolnosti u kojima je odrastao, odnosno burni politički i vojni događaji u Bosni i njenom susjedstvu kreirali njegovu ličnost. On je kao dječak slušao, a potom i kao mladić vlastitim očima gledao masakre koje su osmanski veziri u Bosni činili nad bosanskom društvenom elitom, a istodobno je slušao i priče o vojničkim poduhvatima svojih predaka i svoje braće.

Lijepo vaspitan i obrazovan, Gradaščević je formiran kao karakterna ličnost, koja je poštovala druge, ali je i sam tražio poštovanje. No, mislim da je, ipak, dostojanstvo koje je pokazivao nešto što sam ja posebno primijetio kod njega. Kada je morao otići u izbjeglištvo, smjestio se u Slavoniji i bio je jedno vrijeme u Osijeku. Tadašnji napisi bilježe da je, mada je živio kao bjegunac, i mada nije mogao sakriti svoju tugu za domovinom, živio dostojanstveno. Juraj Strossmayer, koji je u to vrijeme bio gimnazijalac, kasnije je pričao fra Grgi Martiću da su djeca iz škole išla gledati Husein-kapetana i njegove drugove kako su se “džilitali na konjima”.

Kada se odlučio vratiti u Osmansko carstvo, svjestan da je već osuđen na smrt, on je hrabro, na konju ušao u Beograd. Tadašnji beogradski vezir je bio uvrijeđen što je Gradaščević, dolazeći u Beograd, odbio pokloniti mu se, ali je to junaštvo još više utjecalo na poštovanje koje su svi iskazivali prema njemu. Čak i kada je iz Beograda prebačen u Istanbul, gdje je bilo sigurno da mu se bliži kraj, on je sve to gordo podnosio. Dostojanstvo, ponos do kojeg je naročito držao, uz neviđenu hrabrost koju je iskazivao, i uvažavanje drugih, u čemu je prednjačio, nešto je što je mene zaista impresioniralo u njegovoj ličnosti.

Da li pronalazite neke veze između vremena u kojem je živio Husein-kapetan i ovog danas?

– Puno toga se promijenilo. Ili, bolje rečeno, malo je sličnosti. Razlika je možda ta da je Bosna i Hercegovina danas kao država puno slabija nego što je bila kao administrativna jedinica u Osmanskom carstvu. Prijetnje za opstanak bosanske cjelovitosti danas su veće nego što su bile prijetnje po tu cjelovitost početkom 19. stoljeća. Gradaščević je uspio mobilizirati skoro sve slojeve tadašnjeg bosanskog društva u odbranu te cjelovitosti. Nisam siguran da je to danas moguće. Ne vidim da današnji politički lideri rade na toj općebosanskoj mobilizaciji.

Zašto je propao Pokret za autonomiju Bosne?

– Ključni razlog je još velika snaga Osmanskog carstva, koja nije dopustila takve promjene na svojim najzapadnijim granicama. Raskol do kojeg je došlo u tadašnjoj bosanskoj političkoj eliti, a prije svega odvajanje hercegovačkih vodećih slojeva od Gradaščevića, znatno su doprinijeli neuspjehu. Mislim da je taj pokret pokazao da je za uspjeh općebosanskog pokreta nužno jedinstvo vodećih socijalnih ili političkih snaga u društvu. Bez tog jedinstva elite nije moguće uspješno izvesti nijedan općebosanski politički projekt, neovisno i od toga što se u dubinama društva mogu prepoznati slojevi tog jedinstva.

Prijetnja iznutra

Koji je Vaš stav o ideji o prenošenju Kapetanovih ostataka iz Istanbula u Gradačac? Da li bi to naišlo na odobravanje svih u BiH, imajući u vidu to da su svi oni činili Pokret za autonomiju?

– Kada malo pogledamo kontekste u kojima su se pojavljivale ideje o prenošenju kostiju iz Istanbula u Gradačac, onda se može uočiti da se to dešavalo uvijek u kriznim trenucima za opstanak BiH: Bilo je to u vrijeme II svjetskog rata, te u vrijeme posljednjeg rata protiv BiH. Iako je danas BiH kao država ugrožena, Husein-kapetan nije “izvučen na scenu” jer je ta prijetnja za Bosnu veća iz same Bosne nego izvana. Zanimljivo je, ipak, da protivnici Bosne nisu uspjeli “ocrniti” Husein-kapetana Gradaščevića i njegovu bosansku ideju. Ne vjerujem u mogućnost stvarnog vraćanja njegovih kostiju, jer više niko nije u mogućnosti pronaći njegov mezar. On je za nas, Bosance, bio junak, ali je on za Osmanlije bio “nevaljalac”, “izdajnik”, “razbojnik”, “zlikovac”, “odmetnik”, “buntovnik”, kako ga je sultan okarakterizirao u fermanu kojim je osuđen na smrt. Ali, moguće je izgraditi primjeren spomenik u podnožju starog grada u Gradačcu, kako bi Gradaščević kao bosanski junak, dobio zasluženo mjesto u našoj spomeničkoj kulturi sjećanja. Ja sam i prije desetak godina podržavao tu ideju.

Kako tumačite to da se za Husein-kapetanom u narodu još pušta suza ili se barem govori da je tako?

– Kada vidimo današnje političare i njihovu nebrigu za BiH, narodu ništa drugo i ne preostaje nego da plače. Sigurno je da Gradaščević ne samo da nema negativnih asocijacija u narodu, nego su sjećanja na njega još izrazito pozitivna. Čak ni razdoblja kada je Gradaščević predstavljan kao izraziti predstavnik feudalnog begovskog sloja ili kada se o njemu gradila priča kao o jedinom muslimanskom lideru, nisu mogla potisnuti njegovu bosansku orijentaciju. Očito je da to još puno vrijedi!

(VisokoIN/Oslobođenje)