Sin mogućeg ubice Srđana Aleksića: Bila su to luda vremena

Podijeli na Facebooku Tweet Google+ LinkedIn

Žao mi je što se sve dogodilo, što je stradao Srđan Aleksić, što je poginuo moj otac, ali to je bilo neko ludo vrijeme i neki događaji koji se, očigledno, nisu mogli izbjeći.

Tako svoju priču počinje Snežan Redžo iz Trebinja, čiji je otac Savo bio jedan od osumnjičenih za napad na Srđana Aleksića 21. januara 1993. godine u centru Trebinja. Srđan Aleksić preminuo je u trebinjskoj bolnici na Savindan 1993. od posljedica udarca koji je zadobio u centru grada šest dana ranije braneći druga Bošnjaka Alena Glavovića, piše Blic.

Među četvoricom rezervista Vojske RS koji su osumnjičeni za Srđanovo ubistvo bio je i Savo Redžo, koji je kasnije poginuo na trebinjskom ratištu.

Snežan kaže da su, kad je Srđan stradao, on i brat blizanac Slavenko imali manje od sedam godina, a oca su izgubili kao devetogodišnjaci, pa nisu ni znali šta se događalo.

„Kao srednjoškolci brat i ja smo 2003. godine bili u manastiru Tvrdoš kod Trebinja. Rade Aleksić je gradio fontanu ispred crkve i mi smo pomagali. Obraćao se mom bratu i meni kao i svima drugima i ni u jednom trenutku nismo pomislili da je to otac Srđana Aleksića“, priča Redžo.

On kaže da je saznao ko je Srđov otac nekoliko godina poslije, dok je studirao u Beogradu.

„Gledao sam film Srđo i tada sam shvatio da je Rade Aleksić čovjek sa kojim smo radili u manastiru Tvrdoš. U jednom trenutku je on rekao da nas poznaje ne govoreći ništa loše o nama, niti o našem pokojnom ocu“, objašnjava Redžo.

Kad se vratio u Trebinje sa studija, Redžo se susretao sa Radom Aleksićem, a sada povremeno posjećuje i njegov ugostiteljski objekat u centru grada: „Ovo je mali grad i svi se znamo. Ponekad se pozdravimo na ulici, a u kafanu idem kao i u sve druge objekte. Nikada nisam dobio bilo kakvu primjedbu od tog čovjeka, ali do sada nismo nikada ni razgovarali.“

On priča da je povremeno bilo nekih provokacija od pojedinaca u Trebinju, ali da Srđov otac nikada nije pokazao bilo šta što bi povrijedilo njega ili njegovog brata blizanca.

Beogradski režiser Srđan Golubović snimio je film Krugovi inspiriran ovim događajem, koji govori o posljedicama herojskog postupka vojnika Marka, kojeg Srbi ubijaju jer štiti svog prijatelja civila Harisa, koji je Bošnjak.

„U svakom od nas postoji čovjek, samo treba da ga probudimo“, poručio je Rade Aleksić sa groba svog sina Srđana u Trebinju, koji nije mogao otići na svečanost u Beograd jer na jučerašnji dan nije želio da bude nigdje drugo nego na grobu svoga sina.

Rade ističe kako je Srđan življi nego mnogi koji hodaju ulicama.
“Vi često kažete heroj Srđo, nemojte, jer je Srđo bio obični momak. Srđo je svojim životom ovom gradu ostavio fin pečat. Jednog mladića koji živi blagorodno, koji živi drugarski, pomalo boemski, koji je bio omiljen u svakom društvu i to je najvrednije što je Srđan ostavio Trebinju“, kazao je Rade na sinovljevom grobu.

Prisjetio se dana kad je njegov sin tragično stradao da bi spasao život svoga prijatelja: „Zamislite bruku nasred pijace gdje nekoliko stotina ljudi gleda kako ubijaju mladog momka samo zato što se zove Alen. Bila je bruka velika, ali se to, srećom, nije desilo iako meni suza teče zbog toga. Oprostite, nije ovo suza kukavičluka, nego je suza radosti što imam vas koji ćete pomoći da svijet i što više ljudi shvate Srđanovo djelo. Srđo je poginuo, ali ostali smo mi koji, srećom, držimo da Srđo živi i lebdi iznad nas, da nam pomaže da budemo ljudi.“

Radetu je drago što je Beograd prihvatio Srđana.

Više vijesti