Više od četvrtine od ukupnog broja nestalih odnosi se na genocid u Srebrenici

Podijeli na Facebooku Tweet Google+ LinkedIn

Više od jedne četvrtine od ukupnog broja nestalih u Bosni i Hercegovini odnosi se na genocid u Srebrenici, zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija.

Ovo je istaknula glasnogovornica Instituta za nestale osobe (INO) BiH Lejla Čengić u razgovoru za Fenu, a povodom izricanja presude Radovanu Karadžiću, koji je optužen za genocid počinjen u julu 1995. godine nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici.

Također, dodaje, u optužnici se okrivljuje i za genocid nad Bošnjacima na području sedam općina: Zvornik, Bratunac, Vlasenica, Foča, Prijedor, Sanski Most i Ključ.

Čengić navodi da su do sada pronađene, identificirane i ukopane 6.532 žrtve genocida u Srebrenici, 6.302 žrtve ukopane su u Potočarima, a 230 u drugim mezarjima, prema željama porodica. Više od 500 posmrtnih ostataka nalazi se u Podrinje identifikacionom projektu u Tuzli i, uglavnom zbog nekompletnosti tijela, još nisu ukopani.

Žrtve genocida u Srebrenici pronađene su na više od 150 različitih lokaliteta na području Podrinja, okoline Sarajeva i Republike Srbije, od toga 77 masovnih grobnica, koje su uglavnom sekundarnog karaktera.

Čengić podsjeća da su prve ekshumacije na ovom području radili istražitelji Haškog tribunala, a prve istrage fokusirane su na pronalazak sekundarnih masovnih grobnica.

– Brojne masovne grobnice na ovom području pronađene su zahvaljujući satelitskim snimcima iz 1995. Posljednja grobnica koja je otkrivena na ovim prostorima, a u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci žrtava genocida je masovna grobnica u Kozluku, na području Zvornika, iz koje je krajem 2015. ekshumirano 55 posmrtnih ostataka, od čega 15 kompletnih i 40 nekompletnih tijela – navodi Čengić.

Ističe da su, kada je riječ o žrtvama genocida, poseban problem sekundarne, odnosno izmještene masovne grobnice u nekim slučajevima čak i tercijarne masovne grobnice.

Pojašnjava da je, s jedne strane, izmještanje grobnica za posljedicu imalo nekompletna tijela i usložnjavanje procesa reasocijacije i identifikacije, „jer nije rijetka situacija da posmrtne ostatake jedne žrtve pronalazimo u dvije ili više masovnih grobnica“.

– S druge strane, za obitelji nestalih to predstavlja dodatne boli i traume jer identificiraju, a u nekim slučajevima i ukopavaju dio po dio tijela i to traje mjesecima pa čak i godinama – kazala je Čengić.

Iako je veliki broj žrtava genocida u Srebrenici pronađen, još se traga za oko 1.100 žrtava, čiji se posmrtni ostaci nalaze u pojedinačnim i masovnim grobnicama na ovom području.

Čengić navodi da se najveći broj nestalih osoba nalazi u donjem Podrinju, uključujući osobe koje su nestale tokom pada zaštićenih zona UN-a.

– Ali kada je riječ o događajima koji nisu u vezi s padom zaštićenih zona, u donjem Podrinju je prijavljen nestanak 4.124 osobe koje su nestale tokom proteklog rata, u periodu 1992.-1995. godina. Većina nestalih je na području općina Zvornik, Vlasenica, Bratunac i Srebrenica – kaže Čengić.

Najveći broj prijavljenih nestalih osoba je na području Zvornika. Od ukupnog broja nestalih tokom 1992. godine 1.690, do sada je identificirana 1.091 žrtva i traga se za 599 žrtava. Procent identificiranih osoba je 67 posto.

Ističe da su na području Zvornika pronađene najveće masovne grobnice u našoj zemlji. Najveća masovna grobnica je Crni Vrh, iz koje je ekshumirano 629 posmrtnih ostataka, od čega 481 kompletno tijelo. Riječ je o žrtvama koje su ubijene tokom 1992. godine uglavnom na području Zvornika.

Također, na području Zvornika pronađene su i najveće masovne grobnice u kojima su se nalazili posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici.

– U mjestu Kamenica, na području Zvornika, pronađeno je 13 sekundarnih masovnih grobnica, iz kojih je ekshumirano više od 4.000 posmrtnih ostataka. Riječ je uglavnom o dijelovima tijela, jer su usljed premještanja i skrivanja posmrtni ostaci izmješani što je otežalo identifikciju žrtava – navodi ona.

Po njenim riječima, u Vlasenici je tokom 1992. godine nestalo 955 osoba, a do sada je pronađeno i identificirano 587 žrtava. Procent identificiranih osoba na području Vlasenice je 61 posto, a još se kao nestale vode 368 osoba.

Tokom 1992. u Bratuncu je nestalo 635 osoba, a do sada je pronađeno i identificirano 397. Procent identificiranih na području Bratunca je 62 posto te se traga za 238 žrtava.

Kada je riječ o gornjem Podrinju, koje obuhvata općine Foča, Čajniče, Kalinovik, Rogatica, Rudo, Višegrad i Goražde, Čengić kaže da su u ovoj regiji prijavljene 3.783 nestale osobe, od čega je 3.615 osoba posljednji put viđeno 1992. i to uglavnom u maju i junu.

– Najveći broj nestalih je na području Foče, gdje je nestalo 1.566 osoba. Do sada je pronađeno i identificirano 960, a traga se za 606 žrtava. Procent identificiranih u Foči je 61 posto – navodi Čengić.

Nestale osobe na području gornjeg Podrinja pronađene su u brojnim pojedinačnim i masovnim grobnicama. U mnogim slučajevima riječ je o spaljenim objektima uključujući porodične kuće, prirodnim jamama i pećinama.

– Također, jedna od najznačajnijih ekshumacija na ovom području je ekshumacija posmrtnih ostataka iz jezera Perućac 2010. godine, za vrijeme remontnih radova na hidroelektrani Bajina Bašta, kada je ekshumirano 396 posmrtnih ostataka, od čega je do sada identificirana 161 nestala osoba – podsjeća Čengić.

Dodaje da je druga regija po broju nestalih osoba Bosanska krajina, odmah nakon donjeg Podrinja uključujući Srebrenicu, gdje je prijavljeno 6.817 nestalih osoba. Krajina obuhvata više od 20 općina.

– Najveći broj prijavljenih nestalih osoba na području Krajine ima Prijedor 3.200 nestalih osoba koliko je prijavljeno u evidencijama kojima raspolaže Institut za nestale osobe BiH, zatim Sanski Most 757 i Ključ 699 osoba – kazuje Čengić, te dodaje da su žrtve uglavnom nestale u maju, junu i julu 1992. godine.

Kada je riječ o Prijedoru, više od 3.200 je prijavljenih nestalih osoba hrvatske i bošnjačke nacionalnosti. Do sada je pronađeno i identificirano 2.385 žrtava, a još se kao nestali vode gotovo 800 osoba. Procent identifikovanih nestalih osoba u Prijedoru je 75 posto.

Najveći broj žrtava pronađen je u prijedorskim rudnicima željezne rude koji su u toku rata pretvoreni u masovne grobnice kao što su rudnik Jakarina Kosa, Tomašica, Ljubija.

Čengić naglašava da su u svim ovim rudnicima pronađene masovne grobnice u kojima su se nalazili posmrtni ostaci više stotina žrtava.

U Sanskom Mostu tokom 1992. nestalo je 757 osoba, a do sada je pronađeno i identificirano 628 žrtava. Procent identificiranih u Sanskom Mostu je 82 posto, a traga se za 129 žrtava.

U Ključu je nestalo 699 osoba. Do sada je pronađeno 607 žrtava, dakle još se traga za 92 osobe. Procent identificiranih u Ključu je 86 posto.

– Na području cijele BiH se traga za najmanje 7.000 nestalih osoba. Njihovi posmrtni ostaci nalaze se u pojedinačnim i masovnim grobnicama širom BiH. Informacije o njima imaju počinioci zločina, njihovi saučesnici, pomagači, posmatrači, odnosno oni koji u ovom trenutku nemaju savjesti da kažu gdje su skriveni posmrtni ostaci ubijenih žrtava – zaključila je Čengić.

Više vijesti