Bakir Izetbegović je samo sljedbenik neotomanske ideologije oca Alije

Kako su to na Ilidži, u Hadžićima ili Ilijašu mogli ostati Srbi koji su četiri godine granatirani, ginuli, čija su djeca ubijana na najsvirepije načine, čiji su bližnji zatvarani i mučeni u sarajevskim logorima?’, izjavila je Aleksandra Pandurević, poslanica SDS-a, reagujući na izjavu Bakira Izetbegovića.

Negiranjem zločina i etničkog čišćenja nad sarajevskim Srbima, kao i njihovog svakodnevnog šikaniranja, predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović implicitno priznaje da politička ideologija koju je utemeljio njegov otac (Alija) nosi neootomansku metodologiju pokoravanja drugih naroda, u ovom slučaju Srba, i takva politika će rasturiti BiH, ocijenila je poslanik SDS-a Aleksandra Pandurević.

”Monstruozno je reći da su u Sarajevu Srbi ubijali Srbe, da su sami sebe protjerali iz Sarajeva. Takva konstrukcija nam govori da onaj ko je to izrekao, u stvari, podržava taj zločin, ali nas i upozorava kakva je to BiH po mjeri Izetbegovića – unitarna BiH u kojoj su Srbi raja”, rekla je Srni Pandurevićeva.

Ona je upozorila da ”onaj ko brani zločin, spreman je i da ga ponovi”.

Prema njenim riječima, bošnjački član Predsjedništva BiH trebalo bi da zna da će BiH biti onoliko koliko se svi u njoj osjećaju ravnopravno.

Komentarišući izjavu Bakira Izetbegovića da su ”pojedini Srbi 1996. godine palili stanove, te nagovarali svoje sunarodnike da napuste Sarajevo” i da je do napuštanja Sarajeva došlo pod pritiscima tadašnjih vlasti Republike Srpske, ona je podsjetila da je je njegov otac Alija tada poručio Srbima da ”oni koji nisu nosili pušku mogu ostati u Sarajevu”.

”Koji to punoljetni muškarac u ratu nije nosio pušku? Kako su to na Ilidži, u Hadžićima ili Ilijašu mogli ostati Srbi koji su četiri godine granatirani, ginuli, čija su djeca ubijana na najsvirepije moguće načine, čiji su bližnji bili zatvarani i mučeni u sarajevskim logorima?”, pita Pandurevićeva.

Ona je ”Izetbegoviću mlađem” preporučila da pročita knjigu ”Dnevnik ratnog hirurga” doktora Miodraga Lazića, koji je tokom rata radio u blažujskoj bolnici.

”Licemjerno je i kad Izetbegović kaže kako Srbi rade u institucijama BiH i kako ih eto tamo niko ne šikanira, te da slobodno mogu hodati Sarajevom. Sviđalo se njemu ili ne, dok smo u ovoj BiH, te institucije su i naše i u njima će raditi Srbi, i u njima će se ponašati kao svoji na svome, uprkos maltretiranju kojem su svakodnevno izloženi”, naglašava Pandurevićeva.

Ona ističe da se nijedan srpski funkcioner u Sarajevu ne osjeća bezbjedno niti može prošetati tim gradom, “i to Izetbegović ne može sakriti nijednom izmišljotinom”.

“Kada pročitate na portalima da vas treba ubiti, nabiti na kolac, razapeti itd. samo lud čovjek može proći Sarajevom. I da ne bude zabune, niko od nas i ne osjeća želju da šeta po Sarajevu, niti nas zanima taj grad, ali se ne može reći ni da smo tamo bezbjedni”, zaključila je Pandurevićeva.

Izetbegović je za Alternativnu televiziju izjavio da Srbi sasvim komotno žive u Sarajevu i da niko od 4.000 Srba koji rade u federalnom Sarajevu nema neprijatnosti zbog toga što su Srbi.

On je naveo da u Sarajevu nikada nije živjelo 150. 000 Srba, već 31 odsto kada je taj grad brojao 350. 000 stanovnika, a iznio je i tvrdnju da su “pojedini Srbi u Sarajevu 1996. godine palili stanove i nagovarali sunarodnike da ne ostanu u takozvanoj Alijinoj državi”.