BiH će uskoro morati uvoziti radnu snagu

Podijeli na Facebooku Tweet Google+ LinkedIn

Uprkos 400.000 nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, koliko ih je bilo u junu na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja, poslodavci upozoravaju na alarmantno stanje nedostatka kvalitetnih radnika, toliko da će se u BiH uskoro morati ‘uvoziti’ radna snaga, javlja Al Jazeera Balkans.

“Očekujemo da će se u sljedeće dvije godine stvari toliko pogoršati da ćemo imati ‘elementarnu nepogodu’. Mi smo zato već obavili prve razgovore u Agenciji za zapošljavanje BiH jer će se morati pristupiti ‘uvozu’ radne snage”, ističe Mladen Pandurević, direktor Udruženja poslodavaca Federacije BiH.

Postoje dva načina da se ovo riješi, dodaje Pandurević, a to je da se pronađu zemlje koje imaju kvalifikovanu radnu snagu iz kojih bi ljudi dolazili u BiH da rade i druga je da se povećaju kvote za određena zanimanja za uvoz radne snage.

“Također bi se vjerovatno trebalo pristupiti i izmjeni zakonske regulative, u prvom redu zakona o zapošljavanju stranaca, on bi se još morao liberalizovati, u smislu pojednostavljivanja procedure zapošljavanja stranaca. Zakon nije loš, ali stvari se moraju mijenjati u skladu sa društvenim dešavanjima. Mi moramo da se i kulturološki i sociološki pripremamo da će ovdje dolaziti i početi da rade neki ljudi koji nisu iz ovih krajeva, jer i mi smo ipak nekome Zapad”, kaže.

Podaci istraživanje Instituta za razvoj mladih Kult, pokazuju da je od završetka rata do sada BiH napustilo 150.000 mladih ljudi, a najviše se radi o visokokvalifikovanoj radnoj snazi. Prema njihovim istraživanjima, pored opšteg stanja, finansijska situacija je jedan od glavnih razloga zbog kojeg BiH ostaje bez radnika.

Međutim, Pandurević kaže da iako se radi o jako važnom pitanju za radnike, visina plate nije više primarno pitanje zbog kojeg ne postoji dovoljan broj kvalitetne radne snage.

“To je stanje besperspektivnosti i život kojim se živi u našoj državi sa trendom pogoršanja. Sigurno je da su i primanja i životni standrad tu jako bitni. Ukoliko pratite makorekonomske pokazatelje, vidjet ćete da je prosječna plata stigla do 940 KM (470 eura). U zadnje dvije godine, ona raste gotovo isključivo na osnovu porasta plata u privatnom sektoru. Pripremili smo i čitav niz zakona kojim tražimo rasterećenje privrede.”

HRVATSKOJ TREBAJU STRANI RADNICI

Ovakav trend se dešava i u Hrvatskoj, gdje poslodavci pozivaju na još veću liberalizaciju tržišta i stvaranja mogućnost što jednostavnijeg ulaska radnicima, državljanima trećih zemalja u Hrvatsku kako bi se osigurao nesmetan rad u sektorima gdje je već sada evidentno da domaća radna snaga nije dovoljna, prvenstveno u turizmu, ugostiteljstvu i građevini.

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) nedavno je uputila tri dopisa prema Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava sa zahtjevom za hitni sastanak kako bi se odobrile dodatne kvote za strane radnike te je donesena odluka o proširenju kvote za sektore građevine, ugostiteljstva i turizma.

“Zabrinjavajuće je da, unatoč brojci od 114.389 nezaposlenih osoba te unatoč 11.960 trenutno ponuđenih poslova, mi u ovom trenutku ne možemo s domaćeg tržišta rada povući dovoljno, primjerice, pomoćnih radnika, kojih najviše nedostaje u turizmu i za koje poslove ne treba nikakva posebna stručna sprema, dok istovremeno imamo veliki postotak osoba sa završenom osnovnom školom među nezaposlenim osobama. Najveći nedostatak radnika primjećujemo u sektorima turizma, ugostiteljstva, graditeljstva, prehrambene i poljoprivredne industrije”, kaže Ivana Zlatarić iz HUP-a.

Prema njenim riječima, rigidan sistem kvota u današnjem svijetu brzih promjena nije primjenjiv budući da se već drugi put u dvije godine događa da kvote koje su odobrene nisu dovoljne, a više se ne radi, dodaje, samo o turizmu nego i drugim sektorima čime se dovodi u pitanje i sam ekonomski rast zemlje.

‘NAPREDOVANJE ZBOG PARTIJSKE PRIPADNOSTI’

Programeri, komercijalisti, konobari, kuhari, građevinski radnici, vozači, mašinski inžinjeri, mehaničari, autoelektričari, anesteziolozi, kardiolozi, pedijatri samo su neki od kadrova su koji nedostaju u svim zemljama regije.

Stanje dodatno komplikuje činjenica da u skoro svim ovim sektorima radna snaga stari, a da kod mladih nema interesovanja za ta zanimanja ili odlaze da rade u inostranstvo.

Iako visokoobrazovani mladi ljudi relativno brzo mogu da dođu do posla, oni odlaze u druge zemlje zbog boljih mogućnosti kao što je napredovanje na poslu, jer je na cijeni znanje, a ne politička orijentisanost.

“Percepcija mladih u Srbiji je da se do važnih i značajnih pozicija dolazi jedino putem partijske pripadnosti”, kaže Ljiljana Pavlović iz Unije poslodavaca Srbije i članica Vijeća za zapošljavanje kojeg je osnovala Vlada Srbije.

KURSEVIMA POKUŠAVAJU POPRAVITI PROPUSTE OBRAZOVNOG SISTEMA

Poslodavci se, dodaje, suočavaju i sa činjenicom da mladi po završetku formalnog obrazovanja nisu stekli praktična znanja.

“Neophodno je dodatno ih obučavati i dalje pratiti da bi od mladog čoveka napravili produktivan kadar. Obuke, prekvalifikacije i dokvalifikacije su izuzetno značajne. One mogu dati odgovor na rešavanje nekih deficitarnih zanimanja”, dodaje.

Pavlović objašnjava da je naprimjer u Danskoj sistem obrazovanja u potpunosti usmjeren na potrebe privrede. Nezaposlenim osobama se u kratkom periodu nudi obuka koja se najčešće provodi kod poslodavca za ona zanimanja koja su mu neophodna. Tokom obuke nezaposleni su plaćeni i ne primaju socijalnu pomoć, ali ukoliko odbiju da idu na obuku, umanjuje im se novac koji dobijaju kao nezaposlene osobe.

Međutim, poslodavci u Srbiji upozoravaju da se ne smije upasti u klopku u kojoj se ogromna sredstva izdvajaju za obuke nezaposlenih, gdje se kratkim kursevima pokušavaju popraviti propusti obrazovnog sistema, koji i onako dobija novac od države da školuje kadrove i stvara nove vještine. To je, ističu, potrebno riješiti reformom obrazovne politike.

Poslodavci u regiji se nadaju da će usklađivanjem obrazovanja sa potrebama tržišta, cjeloživotnim učenjem i ‘uvozom’ strane radne snage donekle riješiti problem s kojima se suočavaju u potrazi za radnicima. Međutim, odlazak ljudi je mnogo širi problem s kojim se moraju suočiti i vlasti i cijelo društvo.

Više vijesti