Čegar o 2. maju 1992. godine: Niko od nas se nije za ovo borio

Drugi maj 1992. ostat će vječno upamćen kao dan kada se odvijala možda i najvažnija bitka za opstanak BiH. Bitka za Predsjedništvo.

Priče o legendarnom zarobljavanju zloglasnih niških specijalaca u nekadašnjem Kulturnom centru “Đuro Đaković” (danas Bosanski kulturni centar), koje se dogodilo u noći s 2. na 3. maj 1992. godine i 25 godina kasnije, prepričavane su u Sarajevu. Jedan od sudionika tih dešavanja, specijalac nekadašnjeg MUP-a BiH, Zoran Čegar, za Avaz.ba prisjetio se tih dana, ali i izrazio ogorčenje položajem u kojem se danas nalaze branitelji BiH.

Mi smo krivi što smo se branili, nismo to smjeli

– Već 25 godina ponavljamo kao papagaji isto. Niko ne radi ništa da vidimo kako će biti sljedećeg 2. maja, da se okrenemo budućnosti i našoj djeci, boljitku. Pričamo šta je prije 25 godina i tako svake godine. Najtragičnije od svega je da ljudi koji su tada bili na onoj strani sad pričaju kako je bilo tog 2. maja. I oni se sada pitaju. Oni su nama načelnici, šefovi, direktori…- kazao je Čegar.

Možda sam trebao, dodao je, otići po mišljenje kod njih da oni meni kažu šta je bilo tog 2. maja 1992.

– Da je ovo prava država, oni bi bili kažnjeni za ono gdje su bili tad, a ne bi bili nagrađeni pozicijama koje obnašaju u ovom društvu. Od ove države su napravili jad i čemer. Pričam svaki dan sa suborcima koji su ostali živi. Niko od nas se nije za ovo borio. Osim jedne grupice koje su oni pridobili, dali im sve i oni su njima vjerni. To je ono što nas boli – kazao je on.

Što se tiče današnjeg dana i herojske bitke sve je već rečeno, kaže.

– Problem je sad što ja, koga god spomenem, odmah se diže optužnica, otvaraju se istrage. Mi smo krivi što smo se branili, nismo to smjeli. Trebali smo ih pustiti da nas pokolju i da osvoje ovaj grad – mišljenja je Čegar.

Malo-malo nekog uhapse na aerodromu, podignu optužnicu

On je rekao da je vlast kriva za ovakav odnos prema braniteljima grada. Kako je istakao, da nije bilo rata većina od njih ne bi bila na pozicijama.

– Malo-malo nekog uhapse na aerodromu, podignu optužnicu. Mene zvanično niko ne traži, ali sam prije neki dan trebao ići u Beograd, zovnem prijatelja koji mi je rekao da slučajno ne dolazim jer će me uhapsiti. Zašto? Zato što sam branio grad. Što će me hapsiti Srbija? Ja u ratu nisam bio u Srbiji, ako sam počinio neko kazneno djelo trebaju da me ganjaju ovdje i ja sam spreman odgovarati. Da ne bi bilo da se ja nešto plašim moram istaći da sam ponosan na sve ono što sam uradio i opet bih – kazao je Čegar.

(Avaz)