Fotografije bunara “fotošopirane”, novac završavao na privatnim računima (FOTO)

Nadžida Čano iz vrtića “Kids Corner Sarajevo” kaže da je, prema vjeri, obezbjeđivanje vode djelo zbog koga će “čovjek imati nagradu i nakon smrti”. Zbog toga je, nakon smrti roditelja, sa sestrom željela izgraditi bunar na području oskudnom vodom.

“Tada smo od više ljudi čule da je moguće izgraditi bunar u Africi. Raspitale smo se i saznale pozitivna iskustva ljudi, tako da smo već nakon dva-tri mjeseca, nakon uplate na Facebooku, mogle vidjeti slike bunara nazvanog po našim roditeljima”, kaže Čano.

Kasnije je s roditeljima djece iz vrtića prikupljala po 1.000 eura za još dva bunara u Nigeriji.

“Novac za prvi dječiji bunar, kao i za bunar koji smo nešto ranije sestra i ja sagradile za roditelje, uplatila sam žiralno gospodinu Aldinu Kajmakoviću i imam uplatnice. Za drugi bunar novac sam mu proslijedila putem njegovog prijatelja”, kaže ona.

Prema analiziranim objavama na Facebook profilu Kajmakovića, odlikovanog priznanjem za humanitarni rad, od oktobra 2016. do marta 2020. on je pomogao izgraditi najmanje 2.300 bunara u Africi. U jednom od “postova” na Facebooku i razgovoru on kaže da je taj broj oko 2.500, ali BIRN BiH je ustanovio da su se određene objave ponavljale.

Prema cijenama i navedenom broju bunara koji su objavljivani na njegovom Facebook profilu, za tri i po godine prikupljeno je najmanje četiri miliona maraka. Kajmaković kaže da nema posebno detaljnu evidenciju osim one na njegovom profilu na Facebooku jer su on i Haris Hećimović, Adla Abazović i zenički ljekar Anel Okić “neformalna grupa”.

U kasnijem razgovoru Kajmaković je kazao da na svom Facebook profilu nije objavio slike svih izgrađenih bunara jer to donatori nisu željeli, kao i da ima arhivu svih bunara.

Način evidencije i prikupljanja novca za ovaj vrijedni projekat drugačiji su od načina na koji to rade druge humanitarne organizacije. Osim toga, BIRN BiH je analizom objava sa slikama i podacima o izgrađenim bunarima utvrdio da su fotografije dva bunara prepravljane ili je u jednom slučaju riječ o identičnom bunaru na kome je mijenjan natpis, što je potvrdio i međunarodni stručnjak za digitalnu forenziku.

Prva objava iz države Togo, 3. septembra 2019. godine, odnosila se na bunar pod nazivom “Mujić Ilijas Anes G. Sepak”, a druga objava sa identične lokacije dan kasnije odnosila se na ime “Hadži Šerif i Hadži Ziba”.

U dva primjera iz Obale Slonovače, BIRN BiH je pronašao da je riječ o istim bunarima, na kojima je “fotošopiran” naziv, pa umjesto dva, izgleda da su izgrađena četiri bunara.

Jedna od fotografija objavljenih na profilu A. Kajmakovića iz države Togo. Foto: Screenshot, Facebook
Identična lokacija, ali drugi natpis. Bunar također sa profila Aldina Kajmakovića. Foto: Screenshot, Facebook
Obala Slonovače. Foto: Screenshot, Facebook
Obala Slonovače, ista fotografija, drugačiji natpis. Bunar također sa profila Aldina Kajmakovića. Foto: Screenshot, Facebook
Obala Slonovače. Foto: Screenshot, Facebook
Obala Slonovače, ista fotografija, drugačiji natpis na bunaru sa objave Aldina Kajmakovića. Foto: Screenshot, Facebook

Kajmaković negira da je manipulirao fotografijama bunara koje je objavio na Facebook profilu. Objašnjava da je on bio zadužen za objavljivanje ovih slika, a da je sa osobama u Africi komunicirao Hećimović jer on ne poznaje arapski jezik.

“Harisu bi poslali slike, Haris meni pošalje slike, ja onda razvrstam i objavljujem. Ako ima neka greška, to je stvar slika koje smo mi dobili. Tako da – zaista, to sad od vas čujem – ako je to zaista tako, ja sam iznenađen”, rekao je Kajmaković.

Haris Hećimović nije želio razgovarati o izgradnji bunara u Africi.

NOVAC NA PRIVATNIM RAČUNIMA

Cijene bunara su uzete sa profila Aldina Kajmakovića, a broj bunara je ustanovio BIRN BiH prema podacima sa objava. Infografika: BIRN BiH

Prema objavama na Kajmakovićevom profilu za koje su novinari BIRN-a BiH uspjeli da utvrde lokaciju, najviše bunara je izgrađeno u Nigeriji (najmanje 600), potom u Gambiji (više od 500), te u Obali Slonovače (više od 400).

Prema objavi s Facebooka 2018. godine, bunari su koštali po 800 eura u Gambiji, Obali Slonovače, Maliju, Gani i Togu, a 1.000 eura u Nigeriji i Burkini Faso.

“Cijene su u početku, prvih par bunara, kad smo radili s Ganom, ti bunari bez rezervoara, bez dodatnog tanka su bili 800 do 900 eura, u zavisnosti od zemlje do zemlje. Poslije ove bunare koje smo najviše radili u Nigeriji, jer nam je Nigerija bila najorganizovanija što se tiče bunara, onda i ove ostale zemlje, onda smo stavili jedinstvena cijena 1.000 eura. To je standardna cijena”, kazao je Kajmaković.

Prema tim cijenama je iz BiH za Afriku skupljeno najmanje četiri miliona maraka. Od toga se oko milion odnosi na Nigeriju.

Kajmaković kaže da nije tačno da su mu ljudi novac davali u gotovini.

“Preko računa je išlo 90-95 posto. Međutim, pošto se projekat proširio, nismo mogli više primati novac preko računa, zato što to u jednom momentu – posebno u ramazanu, kad ljudi najviše daju – to bude cifra koja je prevazišla neku normalnu cifru koja se može primiti u toku mjeseca na račun”, rekao je Kajmaković, ali i dodao da razlog nije “izbjegavanje poreza”.

Planinarsko udruženje “Azimuth 135” je također u gotovini dalo novac za bunar. Nekoliko osoba također je potvrdilo BIRN-u BiH da su preko Kajmakovića izgradili bunar u Africi, ali su željeli ostati anonimni.

U kasnijem razgovoru, Kajmaković je kazao da su “pred sam kraj projekta ljudi donosili kako je kome bilo lakše” i da su tako oni koji su bili u Zenici novac davali njemu. On nije odgovorio na čiji su račun ljudi uplaćivali novac za bunare, ali je rekao da su sarađivali s nekoliko organizacija. Upitan da li je on slao u Afriku novac ili Hećimović, kazao je da se ne može sjetiti detalja i da se novac uplaćivao asocijacijama u Africi, ali da ne zna kojim.

Objava sa profila Aldina Kajmakovića. Foto: Screenshot, Facebook

Adla Abazović i sam Kajmaković su u objavama za prikupljanje različite vrste pomoći pozivali na uplate na njegov privatni bankovni račun. Kajmaković je jednom prilikom napisao i da kada ljudi uplaćuju nešto novca za dio bunara, a ne za cijeli bunar, mogu to učiniti na račun Udruženja građana za afirmaciju humanih ideja “AHI”.

Iz Udruženja “AHI” nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH mailom, ali je Aida Jašarević, koja je na Facebook stranici ovog udruženja navedena kao administrator, odgovorila da su oni bili samo posrednici, te su “uplate išle preko našeg računa”.

Udruženje “AHI” imalo je, prema Finansijsko-informatičkoj agenciji Federacije Bosne i Hercegovine (FIA BiH), godišnji prihod za 2017. u iznosu 69.000 konvertibilnih maraka (KM), za 2018. godinu 103.000 KM, dok su prihodi za 2019. iznosili 299.640 KM.

Ovi iznosi daleko su niži od onih koje je, prema broju bunara, skupila grupa osoba koja gradi bunare i džamije u Africi. Prikupljanje novca van računa udruženja nije uobičajen za rad humanitarnih organizacija.

Tri ekonomska stručnjaka su za BIRN BiH kazala da je u slučaju bilo kakvog humanitarnog djelovanja i skupljanja novca moralo postojati registrovano udruženje, kao i priznanice o prijemu ili isplati novca.

Ekonomski vještak Abaz Esad kaže da nije dozvoljeno uplaćivanje na privatne račune u humanitarne svrhe. Vještakinja Edina Habibija dijeli mišljenje da je uplaćivanje na privatne račune nezakonito, navodi i kako rad udruženja mora biti transparentan, te da mora postojati evidencija prikupljenih sredstava.

“Nerijetko se dešava da se pojavljuju, kao humanitarno prikupljaju sredstva, hodaju po kućama, a to niti je zakonito niti bi smjeli to raditi”, dodaje ona.

“Po meni, sve bi bilo legalnije da je na nekom udruženju”, potvrđuje vještakinja Asima Pračić.

U BiH i svijetu brojne se humanitarne organizacije bave izgradnjom bunara u Africi. Elvir Karalić iz Pomozi.ba kaže da oni insistiraju na uplatama putem banaka, a kada se i desi zaprimanje novca u gotovini, to se zavodi i polaže na bankovni račun Udruženja.

Na uplatama putem banaka insistira i Udruženje “Solidarnost”, koje je za sedam godina izgradilo 113 bunara putem IHH Humanitarian Relief Foundation. Iz ove fondacije kažu da je u periodu od 2016. do 2019. godine cijena bunara iznosila 3.500 eura i gradnja jednog traje šest do 12 mjeseci.

Svjetska organizacija Water Wells for Africa u 2019. izgradila je 23 bunara, vrijeme trajanja bunara koje grade trebalo bi biti 20 godina.

Prema broju bunara koje je naveo Kajmaković, to bi značilo da su oni, kao neformalna grupa građana bez ranijeg iskustva u gradnji bunara, mjesečno gradili više od 50 bunara u Africi.

OPTUŽBE NA FACEBOOKU O “FOTOŠOPIRANJU” SLIKA

Objava sa profila Admira Dugalije. Foto: Screenshot, Facebook

Novac za nekoliko bunara prikupljao je i Elvir Bašić iz Sarajeva. On je za BIRN BiH kazao da je skupljao novac za izgradnju bunara u Africi i za četiri bunara novac predao Kajmakoviću.

“On je dolazio većinom u Sarajevo, nađemo se kod Fahdove džamije ili negdje, predam njemu novac. Za jedan bunar nije čak on, nego neki njegov prijatelj i direktno smo njemu na ruke davali novac”, rekao je on, dodavši da je s njim radio i Hećimović, za koga kaže da živi u Saudijskoj Arabiji.

“Nikada oni nisu davali priznanice, ni dan-danas neće davati priznanice. Čula si za ‘Školske sendviče’, projekat, isto to ide preko tog momka iz Zenice, gdje imam uplatnicu da sam na njegov račun uplaćivao. Ali onda kad je porez došao na veliki iznos, preko računa, onda su oni rekli da ne može se više direktno uplaćivati preko računa, da bi bolje bilo da se daje direktno u ruke, jer nisu bili registrovani niti imali svoje udruženje”, tvrdi Bašić.

Njega je 2019. godine autoprevoznik Admir Dugalija optužio na društvenim mrežama da je “fotošopirao“ slike s profila Kajmakovića i novac ostavljao za sebe, te je kazao da ga je prijavio Federalnoj upravi policije (FUP). Iz FUP-a su potvrdili za BIRN BiH da nisu primili prijavu protiv Bašića, a on je rekao da je vratio novac osobama kojima nije bio izgrađen bunar.

Dugalija je skupljao novac za bunare preko Kajmakovića kazavši da su im donatori uplaćivali novac na Udruženje “Sadaka i dobro djelo”, a oni dalje putem računa.

“Bilo je par puta primjera – ljudi skupe, kao što je fizikalna terapija iz Starog Grada, ljudi skupe 1.800 za bunar a bunar 2.000, i mi dodamo još 200 i damo taj keš Aldinu”, kazao je Dugalija.

Kajmaković je na profilu jednom prilikom napisao da će novac za bunare prebaciti na hadžu.

“Mi kad smo išli, mi bismo ponijeli koliko je zakonski dozvoljeno – dozvoljeno je preko granice do 10.000 eura. Mi smo nosili manje neke iznose, čisto da im dolje kupimo slatkiše”, rekao je Kajmaković.

Prema zakonskim propisima, svi putnici koji unose ili iznose gotovinu u iznosu većem od 10.000 eura dužni su da to prijave. Propisi ne definišu limit na godišnjem nivou. Na upit e-mailom iz Western Uniona nisu željeli navesti iznos mjesečnog limita koji se iz BiH može poslati u inostranstvo, ali je na poziv novinarke u jednu od sarajevskih filijala ove kompanije potvrđeno da je taj limit 2.500 eura.

Za broj bunara koji tvrdi Kajmaković, u prosjeku svake godine je u Afriku trebalo proslijediti više od milion maraka. To znači da je u prosjeku svakog mjeseca od oktobra 2016. trebalo do Afrike za izgradnju bunara poslati oko 100.000 maraka.

Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) obavezna je o svakoj prijavi iznošenja ili unošenja efektivnog stranog ili domaćeg novca i gotovine od 20.000 KM ili više obavijestiti Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA) u roku od tri dana.

SIPA je zbog moguće prevare u protekle četiri godine postupala po prijavama banaka u vezi sa sumnjivim transakcijama prema afričkim zemljama, potvrđeno je BIRN-u BiH. Jedna od prijava odnosila se na slanje novca u Afriku po osnovu humanitarnih aktivnosti, ali je utvrđeno da nema elemenata sumnje na počinjenje krivičnog djela.

U Tužilaštvu BiH nisu odgovorili da li postoji istraga protiv osoba koje su učestvovale u transakcijama novca prema Africi za izgradnju džamija i bunara.

BiH je ranije bila na sivoj listi visokorizičnih zemalja Moneyvala u smislu novčanih transakcija. Pored istraga i provjera novčanih transakcija, zamjenik ministra pravde Bosne i Hercegovine i šef Moneyval delegacije BiH Nezir Pivić kaže da je od vlasti traženo da se unaprijedi nadzor nad finansiranjem nevladinih organizacija.

“To [sprečavanje pranja novca] je u pogledu udruženja i fondacija posebno apostrofirano, kako bi se nivo svijesti o zabranjenosti tih djela podigao na viši nivo. Zakonska obaveza udruženja i fondacija na nivou Bosne i Hercegovine jeste da dostavljaju finansijske izvještaje koji se objavljuju na web stranici Ministarstva pravde”, kaže Pivić.

Kajmaković je u prvom razgovoru s BIRN-om BiH rekao da bunare grade preko prijatelja, a na upit kako stupiti sa njihovim kontaktima u Africi, odgovorio je da je za to zadužen Haris Hećimović.

Hećimović, na svom profilu navodi da je od januara 2019. “samozaposlen u ‘Keremmont – PVC stolariji’”, da živi u Saudijskoj Arabiji. Hećimović, koji je studirao u Meki i kojeg oslovljavaju “šejh”, nije htio odgovoriti na upit i poziv za razgovor.

U NIGERIJI BUNARI VIŠE NEMAJU OBILJEŽJA I IMENA DONATORA

Novinarku BIRN-a BiH je 27. juna u prijatelje na Facebooku dodala osoba s profilom “Prince Richard”. Na profilu se vidi da se ta osoba bavi kopanjem bunara u Nigeriji.

“Prince Richard” je rekao da nikada nije iskopavao bunare za ljude iz BiH, a kada mu je poslano nekoliko fotografija s profila Kajmakovića, negirao je da ih je ranije vidio. Kasnije je poslao poruku na kojoj je pisalo: “Ona mi je poslala neke slike”, da bi potom napisao: “Izvini, ova poruka nije za tebe.”

Nakon što su novinari iz Nigerije koji su s BIRN-om BiH sarađivali u ovom istraživanju obišli lokacije bunara u Nigeriji, “Prince Richard” se ponovo javio novinarki.

Posjetom nekoliko lokacija na jugu Nigerije gdje su građeni bunari novcem bh. građana, BIRN BiH je utvrdio da, za razliku od fotografija koje je Kajmaković objavljivao, na bunarima više nema natpisa, podataka ko je gradio ili imena donatora.

“Bunari su građeni prije dvije godine, oni su stavljali platno, ako se to platno poderalo, pocijepalo ili bilo šta. Ja vam kažem, to je Afrika, oni su to radili na taj način”, kaže on.

Bunari se nalaze u Ibadanu i okolini. Lokalno stanovništvo uglavnom živi u trošnim kućama, u oskudnim uslovima, i poštuju one koji osiguraju vodu, budući da se i danas mnoge bolesti šire zbog nedostatka pitke vode.

Abdullateef Surau po nadimku “Abu Sultan” se, prema objavama na Facebooku, čini kao ključna osoba za izgradnju bunara ispred fondacije “Muassasat al-Hassan al-Islamiyyah”, Organizacija Dobra islamskog, čije se ime nalazi na natpisima sa svih fotografija koje je Kajmaković objavio iz Nigerije. Novinari BIRN-a BiH nisu mogli na internetu pronaći podatke o ovoj fondaciji.

“Abu Sultan” je u razgovoru vođenom u Nigeriji novinarima rekao da se cijene bunara kreću od 390 do 800 dolara, što ovisi i o kursnoj listi, te drugim faktorima. On nije mogao novinarima dati više informacija o finansiranju, jer ih, kako je kazao, ni on ne dobija iz Saudijske Arabije, gdje je navodno sjedište organizacije čiji je on predstavnik u Nigeriji.

Pozive za izgradnju bunara i džamija u Africi nerijetko je dijelio selefijski daija Elvedin Pezić, koji je studirao u Saudijskoj Arabiji i čija Facebook stranica ima skoro 200.000 pratilaca. I sam je “uvakufio” bunar za roditelje. On nije odgovorio na poziv BIRN-a BiH za razgovor.

Elvir Bašić smatra da je Pezić najviše reklamirao bunare i džamije u Africi.

“Ljudi ga slijede, njemu vjeruju, bilo koju akciju da on pokrene, ona će biti uspješno realizovana. On kad nešto kaže, faktički naređenje – izvršenje”, govori Bašić.

Kajmaković kaže da je Pezić samo dijelio pozive.

“Ako je Pezić jednom-dvaput ili pet puta ‘šerovao’, ‘šerovali’ su i ostali ljudi i dijelili slike bunara i pozivali u projekat i organizovali se i skupljali i da rade dobro i da se tim ljudima pomogne”, dodaje on.

Pezić je u Africi posjetio škole Kur'ana, te u jednom od videa na stranici naveo da je razgovarao s tamošnjim daijama o širenju vjere.

Prema informacijama s profila Kajmakovića, u Africi je sagrađeno i više od 50 džamija, od kojih je za više od deset novac prikupljan uz Pezićevu podršku. Jedna od džamija nosi ime po šejhu Jusufu Barčiću, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći a smatran je pionirom u promociji selefizma u BiH. U nekoliko prilika je verbalno napadao imame Islamske zajednice (IZ).

Autorica knjige “Poziv – Unutar globalnog saudijskog religijskog projekta” Krithika Varagur, koja je radila na sjeveru Nigerije, kaže za BIRN BiH da je selefizam transnacionalni pokret, a da potencijalno veza Afrike i BiH može biti upravo Saudijska Arabija.

“Saudijska Arabija zaista sebe vidi kao kolijevku islama i centar islamskog svijeta i ima tu vrstu međunarodnog fokusa, posebno ako studirate na tamošnjem univerzitetu”, smatra ona.

Cijene džamija su se, prema informacijama koje je objavljivao Kajmaković, kretale od 10.000 do 16.000 eura. Prema broju objavljenih izgrađenih džamija u Africi, za ovu aktivnost prikupljeno je najmanje milion maraka.

Među projektima Hećimovića, Kajmakovića i Adle Abazović, s kojom BIRN BiH nije stupio u kontakt, jesu i kurbani za Afriku. Podršku projektu dao je i Pezić, navodeći da “ovi ljudi samo jednom godišnje jedu meso”. Na objavama nije naveden račun za uplatu, već napomena da se za sve informacije oni koji žele obrate Hećimoviću, Kajmakoviću ili Abazović.

U isto vrijeme, najviša zvanična vjerska organizacija muslimana u BiH donacije prikuplja na sasvim drugačiji način i za drugačije svrhe. Arnaut Vehid iz Islamske zajednice u BiH kaže da se skupljanje kurbana radi u BiH i tako pomaže domaća privreda, proizvođači i povratnici.

“Koristimo domaće resurse, meso i prerađevine od kurbana za pomoć kategorijama opet najugroženijim u našem društvu, na taj način zatvaramo, da kažem, krug unutar BiH”, govori Arnaut, dodajući i da je zekat putem Islamske zajednice jedini preporučljiv i ispravan.

Anel Okić, Aldin Kajmaković i Haris Hećimović. Foto: Screenshot, Facebook

U augustu 2018. Kajmaković je na Facebooku napisao da su projekti za Afriku završeni, te da se za ostale projekte uplate vrše na Udruženje “AHI”, ali je izgradnja bunara nastavljena.

Hećimović je, skoro 15 mjeseci kasnije, na Facebooku objavio da su “prinuđeni obustaviti izgradnju bunara i džamija u Africi zbog tehničkih mogućnosti”.

“U jednom momentu su nam ljudi neki dobronamjerni skrenuli pažnju da bi eventualno to moglo biti, ne, ako neko želi da bi se moglo problematizovati, ne da je problematično, nego da bi se moglo problematizovati. Kad su nam to rekli i skrenuli pažnju, mi smo prekinuli projekat”, kaže Kajmaković.

Na objavama na Facebook profilu Kajmakovića, osim Hećimovića i Adle Abazović, označen je i doktor Anel Okić, s kojim su i posjetili Afriku nekoliko puta. On je na telefonski poziv rekao da nema ništa s bunarima i nije htio komentarisati gostovanje na N1 televiziji s Hećimovićem i Kajmakovićem o izgradnji bunara u Africi.

Kajmaković kaže da Okić na Facebooku vodi grupu “Pomoć porodicama u Gambiji”. Grupa je zatvorenog tipa, a na upit zašto je to tako, on je rekao da “ne zna i da se prihvati svako ko pošalje zahtjev”.

Novinarka BIRN-a BiH je poslala zahtjev za učlanjenje u grupu, koji do danas nije odobren.

Okić je u telefonskom razgovoru kazao da je riječ o “privatnom projektu” i da se u grupi dijele “intimne fotografije tih ljudi kojima je pomoć potrebna”.

“Mi to između sebe dijelimo i to zaista nije nešto javno”, navodi Okić.

Jedan od članova ove Facebook grupe dostavio je na uvid BIRN-u BiH uplatnicu s koje je vidljivo da se novac uplaćuje na privatni račun Okića.

“Da, prije jeste bilo, sada više ne”, kaže Okić za BIRN BiH.

Jedan od članova ove grupe – koji je želio ostati anoniman – BIRN-u BiH je dostavio sliku objave od 6. septembra ove godine u kojoj Okić piše da novac više ne može primati preko računa, te da se on može predati njemu, Kajmakoviću, Hećimoviću, Abazović i još jednoj osobi, a da se uplate iz inostranstva vrše putem Western Uniona, MoneyGrama i slično.

Američka ambasada u Gambiji je ove godine objavila upozorenje na brojne slučajeve prevara u vezi s prikupljanjem novca za pomoć siromašnim porodicama.

Ovom istraživanju BIRN-a su doprinijeli Nejra Džaferagić te Mojeed Alabi i Nura Bashir Faggo iz Nigerije