Hercegovci iz Drežnice čekaju da nafta poteče

Podijeli na Facebooku Tweet Google+ LinkedIn

Nakon skoro 50 godina otkako su prvi put vršena istraživanja nalazišta nafte na području Drežnice kod Mostara, ovo čarobno mjesto na obalama rijeke Drežanke, puno prirodnih ljepota i još više siromašnog svijeta, moglo bi krajem ove godine zakoračiti u budućnost za koju se ne strijepi.

Kako je za Al Jazeeru potvrdio federalni ministar energije, rudarstva i industrije Eldar Trhulj, drugi svjetski gigant u naftnoj industriji u svijetu – kompanija Shell, koja je lani iz kanjona Drežanke, koje pripada području Dinarida, uzela geološke profile za laboratorijska ispitivanja – trebala bi krajem ove godine dobiti koncesiju za istraživanje potencijalnog nalazišta nafte na tom području.

Koliko pamte najstariji stanovnici Drežnice, o mogućnosti da leže na neprocjenjivom bogatstvu tamo se pričalo nekoliko puta: 60-ih godina, zatim 70-ih, pa pred sami protekli rat – 1992. i ponovno lani, od kada im se, kako kažu, prvi put čini da se taj san može pretvoriti u zbilju.

Miris nafte

Prvog istraživanja iz 60-ih godina sjeća se 79-godišnji Džafer Turkić. Kaže da je u Drežnicu došla ekipa geologa iz Sarajeva, koja je istraživala 10 do 15 dana.

“Prvo su tražili pod crkvom, ali im se tu slabo pokazalo. Onda su išli na Perutac, pa na Sveče. Na oba ta mjesta dobro im se pokazalo. Bušili su po 80 metara u dubinu. Prvo bi iskopali rupu, a onda unutra konopcem spuštali eksploziv. Sjećam se da je poslije toga bio dim, gljiva k'o u Hirošimi kad je pala atomska bomba. Iz toga je izletjelo kamenje. Ja i dva moja prijatelja sve smo to gledali, a onda su mi ti istraživači dali jedan kamen i pitali: ‘Miriše li?’ Pomirisao sam i rekao: ‘Ne miriše – smrdi.’ ‘Na šta miriše?’, opet su ponavljali tu riječ ‘miriše’, umjesto ‘smrdi’, a ja sam rekao: ‘Na gas.’ To im je bilo veoma drago”, priča Džafer.

On je, kada je u Drežnici počelo drugo istraživanje, ono koje je radila američka kompanija Amoco, već bio u Njemačkoj.

Tog drugog istraživanja sjeća se Omer Pinjić, na čijoj njivi je Amoco 1970-ih godina iskopao prve rupe.

“Oni su kopali na mojoj njivi, tamo na Čvrsnici. Pitali su: ‘Jel’ slobodno?’. Rek'o sam: ‘Jest, bušite.’ Imali su prevodioce, nisu govorili naš [jezik]. Znam da su komšiji Džafici plaćali u dolarima, jer im je na svom magarcu nosio opremu. Imali su i šator, džipa tu ispod, kraj rijeke. Sada je tamo igralište gdje je bio taj njihov kamp. Nisu s nama puno pričali, ali znam da je ta žena koja je prevodila rekla nešto kao: ‘Niste ni svjesni na kakvom blagu ležite.’ Ma, ja bih volio da nađu. Ne zbog mene, nego zbog ove omladine”, kaže Omer.

A u Drežnici je nezaposleno gotovo 500 mladih osoba, kaže sekretar Mjesne zajednice Drežnica Ramiz Alić i napominje da je tamošnje stanovništvo samo kopalo svoj vodovod, da su tek nakon 1998. godine izgradili prve prilaze zaseocima, uveli telefonske linije i osigurali da svako u kući ima toalet i struju.

Elvedin Hodžić, mladić koji je završio samo osnovnu školu jer nije imao mogućnosti putovati u Mostar u srednju školu, veli kako je u Drežnici lakše nabrojati zaposlene nego nezaposlene.

“Čuo sam za tu naftu i voli bih da je nađu. Radio bih bilo šta, samo da se ima za hljeba, jer gotovo svi ovdje smo nezaposleni”, kaže Elvedin.

Priču sluša Senija Topić koja je završila poljoprivrednu školu. I ona se, veli, nada nafti.

“Daj, Bože, da je bude”, kaže Senija.

Na pitanje je li i ona nezaposlena, odgovara: “Ja, kakva ću bit’ neg’ nezaposlena. Ovdje malo drugačijih ima.”

Ali, nafti se svi ne raduju. Predsjednik MZ Drežnica kaže kako joj se raduju nezaposleni, a oni “koji su se snašli i kod kojih su ti nezaposleni nerijetko jeftina radna snaga, najsretniji bi bili da nafte nema”.

Masne lokve

I dok nam kroz vrelu hercegovačku jaru pokazuje modre vrhove Čvrsnice, planine na koju su 1972. godine istraživači Amoca na magarcima teglili sprave, da bi sa potom spustili sa njene suprotne strane i tamo bušili tlo, ne bi li utvrdili ima li tu nafte, Ramiz spominje kako je bilo priča da je rat u Bosni i Hercegovini počeo, između ostalog, i zbog nafte.

“Navodno, kada su ‘92. ovdje tražili naftu, počeo je rat. Eto, bio je, valjda neće ovog puta”, kaže u šali i napominje da su posljednja istraživanja u Drežnici vršena prije godinu dana.

“Tada su dolazili geolozi Shella i bušili su rupe uz put”, govori dok nas vodi vijugavom cestom prema Gornjoj Drežnici i pokazuje takvu jednu rupu, širine desetak centimetara.

“Ni ovaj put, kao ni prethodnih kada su dolazili, niko nas, lokalnu zajednicu, nije obavijestio. Samo su došli, izbušili i otišli”, kaže Alić.

Pitamo ga ima li kakvih vidljivih dokaza o postojanju nafte. Odgovara da ponekad, za vrijeme kiša, ispod klizišta bude masnih lokvi.

Usput nam pokazuje još jedan od mogućih znakova postojanja nafte – stijene obložene tankim kamenim pločicama, izrezanim kao linijarom, a čiji sastav, kaže, odgovara tlu iz kojeg se crpi nafta.

“Pogledajte, ove su izrezane kao baklava. Vidite kakve su boje – crne, crvene, zlatne… Samo ponekad imaju čudan miris, valjda je to taj miris nafte.”

Priča kako Drežnici, kao lokalnoj zajednici, još niko iz Hercegovačko-neretvanskog kantona, niti iz entiteta Federacija Bosne i Hercegovine nije kazao šta namjerava učiniti s tim područjem.

“Mi nismo protiv toga da se ovdje traži nafta, ali želimo da čuju i nas, jer mi imamo naš stav o tome. Želimo, prvo, znati da li će to zagaditi naš okoliš i koliko će se svijeta morati raseliti, hoćemo li i mi od toga imati kakve koristi. I mi želimo učestvovati u tim pregovorima, to je naše pravo”, kaže Alić.

Nova članica OPEC-a?

Ministar Trhulj, međutim, kaže kako je Federalna vlada, baš zbog toga da ne bi došlo do ugrožavanja okoline, uzela američke propise, prema kojima će se i raditi kada dođe do faze istraživanja i eksploatacije.

Trhulj je optimista kada je riječ o Drežnici jer, kaže, Shell je istaživao na području Tuzle i zaključio da tamo postoje zalihe od 200 do 300 miliona barela nafte, za koju bi se trebalo kopati samo kilometer i po u dubinu, ali je ipak uzeo Drežnicu, u kojoj će samo u fazi ispitivanja morati izbušti osam rupa, na dubini do osam kilometara.

“Dakle, oni su mogli ići u Tuzlu i kopati puno pliće, ali nisu. Uzeli su ovu zahtjevniju stranu – Dinaride. Cijena samo jedne te bušotine je 75 miliona dolara. U prvoj fazi se buše tri rupe, a onda, da bi se došlo do faze verifikacije, još pet [rupa], tako da je samo za taj posao potrebna investicija od 700 miliona dolara. Osim toga, Shell će se morati dodatno pobrinuti i uložiti sredstva, jer se radi o nepristupačnom terenu, pa je potrebno napraviti novu infrastrukturu, trebat će izmjestiti i neke porodice, osigurati ih”, kaže Trhulj i objašnjava zašto taj posao ne radi Federacija.

“To je novac koji Federacija nema. Sve i kad bismo htjeli i, recimo, samo iskopali prve tri rupe i potrošili 225 miliona dolara, a onda ustanovili da nema nafte, ili je nema dovoljno, mislim da bi nas strijeljali. Ali, Shell, kompanija čija je zarada samo u prošloj godini iznosila 26 milijardi dolara, može ući u tako zahtjevan posao.”

Strani mediji Bosnu i Hercegovinu već vide kao narednu članicu OPEC-a (Organizacija zemalja izvoznica nafte) i uveliko spominju Drežnicu i Dinaride. Ipak, Drežničani, dok se to čudo ne desi, pokušavaju vlastitim snagama razviti svoj kraj i smanjiti broj nezaposlenih, pa trenutno rade na projektu izgradnje puta koji bi išao kanjonom Drežnice do Parka prirode Blidinje.

Sa Blidinja, koje je i samo prelijepo i puno turista, pruža se veličanstven pogled na kanjon Drežnice. A kada je već tako, onda onima koji dođu to da vide, kažu, treba pružiti i mogućnost da se spuste u sam kanjon.

(VisokoIN/Al Jazeera)

Više vijesti
KOMENTARI

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Visokoin.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Visokoin.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Visokoin.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.