Julsko vrijeme i praznikovanje

Piše: Amar KULOVIĆ

Ne bih mogao napisati kvalitetniji naslov pošto je u doba ramazana poznato kako je mali gradić pod Visočicom pun selama,pozdrava i islamskog duha koji doduše ostane pohvaljen prirodnim i vještačkim putem samo u toku istog.Prirodnog manje više jer se djeca u igri i graji polunesvjesno i namjerno keze i okreću ustima dok izgovaraju u bošnjačkom prevodu „selam alejk“ onako ironično,makar toga nisu svjesni jer uče od ovih kojima dvoličnost stoji uz ličnu kartu,što je odlika visočkog mentaliteta-laži i trudi se da budeš što uvjerljiviji.

Na startu,ne grdeći niti ispovljavajući tipičnim protagonizmom nazovimo visočkih kolumnista već ispričane količine mentalne polucije/frustracije/egzibiocionizma koji graniči sa zdravim razumom,ramazan je odlična prilika da jednom godišnje svijet,u materijalističkom stoljeću izjeden navalom opšte borbe za opstanak jer su mu tobožnji gospodari,misleći da će prevarit samog Stvoritelja(koliko puta sam se upito koliko je gord kad vidi kakv cirkus od islama prave moderni zaštitnici islama u Bosni,duhovni očevi i ini hadžijski titulari koji su isto obavili da bi sutra hodali šepureći se paunovskom visinom,njima poznatom jer zaboga taj kompleks..)snizili duhovnu nadogradnju tokom cijele godine,da bi tokom makar jednog perioda došli do prijeko potrebnog smirivanja situacije.

Oratorsko imama ili hodža neću uzimati u kontekst ikakav,oni imaju jedini realan imperativ ukazati zlo u zajednici,međutim postaje diskutabilno jer je i politički angažman postao unosan ,neki bi vrlo rado zanemarili ili samo teoretski ispričali sve znajući da neće produhovljenje trajati čitavu godinu ili će se i produhovljenost zloupotrebljavati slično nekom od fakinluka u lokalnoj zajednici.

U zajednici danas osjetno je primjetiti osuđivanje.Tačnije,prilagodba situaciji.Uoči početka svetog mjeseca Visoko je bilo poprište Dana trgovine ili vašera koji je odigrao kontraverznu ulogu u percepciji Visočana-jedni ga se ježe tolikom silinom da bi pobjegli,drugima je atrakcija koji nisu česti gosti afaltne kvadratne kilometraže urbanističkog tipa koja opet najesen i dalje se pretvori u sablasnu kasabu,neki se hvale tim „eventom“ koliko god imao prizvuk niskog kvaliteta SVEGA,ali je još poraznija činjenica da ni taj vašer čuveni ove godine pokazuje da je platežna moć iscurila.

Platežna moć koja ramazanom bude omjer iftarskog menija u bogatijim kućama kada se silnom gledateljstvu prezentuje kompletan jelovnik dostojan rimske imperije i onog Neronovskog izobilja (fali samo grožđe,ali kao asocijacija na vino ne ide uz percpeciju jer je zabranjeno u konektsu korištenja,spada u običaj drugih vjera ,tako da je zamjena tome bajramska piva prvu i drugu noć uz dernek)pa se čovjek upita-kome pričat o skrušenosti i skromnosti kada ti u maniru hedonističke pohotne zvijeri ili narodski gladeži tako „ofirno“ smije svima koji nisu dio tog jelovnika ili su Vipovci na iftaru koji će možda kurtoazno nahranit gladnog komšiju ili neće nikako,i to se u bosanskoj ramazanskoj zbilji dešava nekoliko godina.

Druga stvar je opet dokazani licemjeran odnos.Uporište politike u svekolikom bošnjaštvu je prepun ogavnog,perfidnog i krajnije hlorisanog dvoličja pošto je i ramazan sam postao event za društvene mreže,OSJETNO JE TO I NA DRUŠTVU ČAST ONIM KOJI SU OSTALI VJERNI SKRUŠENOM.Nek mi Bog oprosti sam,pošto sam ostao pobornik Jednog štiteći soptvenu tradiciju starih deda kao što napisa jedna FB prijateljica (zove se Aida Pobrić Feraget)“ i mene po pitanju vjere, Islama i običaja odgojio rahmetli Hajrudin Pobrić, moj dedo.

Imao dedo sedmoro djece, sva mu se poudala i pozenila i dobio moj Hajrudin BH u malom, zetova i snaha konstitutivnih i nekonstitutivnih po danasnjim mjerilima. Naučio mene dedo da kad je Ramazan nije lijepo jesti ulicom da se ne izaziva „ah“ kod postača, nije nikada insistirao da mi postimo, niti klanjamo, „svako svoje zna“ je njegova misao često izgovarana.

Nikada nije osuđivao druge i drugačije. Tražio je,kad osvane smrtovnica u ulici da se ne slusa glasna muzika, da se ne remeti zalost u komsiluku, stalno je ponavljao da grijeh izlazi iz usta, a ne ulazi na usta (nije dedo znao za halal certifikat, ne smijem ni napisati kakav bi mu komentar bio). Znao je u po sijela nestati na par minuta. „Gdje je dedo“? Klanja! Nikog nije smarao sa svojim nijetom. Nosio moj dedo na reveru značku Želje i Titin potpis, a s unutrašnje strane revera Bismilu. Kod njega je to pomireno bilo. Isto kao sto je on takav, Željovac, prihvatio da mu je srednji sin, moj otac, zagriženi navijač Sarajeva. Bio dedo godinama polaznik pravoslavnom popu na Ilidzi. Popu se nije smjelo na vrata dok Hajrudin ne zakorači, to se znalo i to se poštovalo. Isto kao sto se poštovalo to što je silne pare dao za džamiju u Butmiru.

Slučajno sam to saznala, tek nakon što je umro. Pričao nam dedo kako su ga Srbi spasili od partizana, jer su ga ovi htjeli streljati. Spašavao dedo njih u ratu, oni njega u miru….Pričao nam dedo i kako je bio osnivač prvog muslimanskog plesnog društva na Bistriku. Tek nekad pred smrt, podijelio je sa nama i to da je bio među tri osnivača prvog muslimanskog pokopnog društva-mi mislili dedo puk'o! Kad je umro, ispostavilo se da je i to tačno bilo, kao i sve što nam je za života govorio, a posebno ono da se čuvamo onih koji se „bogom zagrću“…Hvala Bogu nije doživio da vidi koliko je bio u pravu….“

Izuzimajući i politički kontekst svega,obzirom da je početkom ramazana se desilo i oblježavanje 11.jula ,radio to neko koliko htio njegova stvar,ramazanski iftari,mukabele i sama godišnjica nesretnim Srebreničanima bila je povod da se ljudi slikaju u masovnom obliku i kad uče fatihu ispred mezara stradalih il se slikaju u šamijama skupljajući lajkove do momenta kad u maniru lavine se ispruca Tuborgova pjena iznad glaver Dare Bubamare.

Nije problem ni u čemu ni u samom ispovljavanju sličnog partyanja,samo ne znam čemu se lagati mjesec dana u smislu ubjeđivanja i zašto danas stvari postaju pubertetskim manirom „furke“ u odnosu na praksu,pogotovo kad ti prvi kritičari osvanu za stolom i kriglom poslije Bajram namaza pa ti poštenije djeluju oni koji nisu postili ,jedini čin je bio suzdržati se do momenta narodnog slavlja kakav je postao jedan ne svjetovni praznik,iako je do istog ostalo još nepunih mjesec dana…

Posebno kada tokom ramazana svijetu dokazuješ mjesto Bogu da si dio džemata,da postiš(kome ako ćeš slagat i Njemu,to je malo teže plus vagati i određivati ko bi mogao biti nagrađen dženetom zlupotrebljavajući hadise koje ni sam Poslanik nije uspio kazati ,ko to sve nije prenosio, pri tom nisi nagao,ne psuješ ne svađaš se makar bio izložen provokaciji.

Da li si postao čovjek,što je srž? Zna ON…

Vjerovatno se gospođa Aida neće naljutiti pošto je ovaj tekstić bio lajtmotiv priče o poštovanju i duhovnom uzidgnuću kako ga zovu.Svijet eskalira u pokvarenjaštvu pa jedino možeš čestitati ljudima koji drže do pojma obraza,kojeg nema više jer je u modi biti lažov da ne koristim ko Srdić pseuodonim š…,da prostite.

Amin!

(VisokoIN)