Ko su Šveđani koje radnici u BiH optužuju za izrabljivanje!?

Nakon što je oko 150 radnika švedske firme za proizvodnju obuće “Kavat” u Novom Travniku danas obustavilo proizvodnju i napustilo radna mjesta, menadžment ove kompanije tvrdi da je dogovor postignut i da bi se radnici sutra trebali vratiti na posao.

Podsjetimo, radnici su jutros za lokalne medije rekli da gotovo svakodnevno rade prekovremene sate od 15 do 17 sati, za šta navodno nisu plaćeni. Oni koji su odbijali raditi pod ovakvim uslovima, dobivali su otkaz.

Prema njihovim riječima, jutros su tri radnika dala otkaz, nakon čega je zaustavljena montaža proizvoda, te su svi radnici obustavili svoj rad.

Direktor “Kavata” Smail Šabić kasnije je kazao novinarima da je na jednom odjelu ove kompanije, posljednjih dana „ostvareno 50 posto od očekivanog učinka zbog čega se moralo raditi više prekovremenih sati“, što je i uzrok nezadovoljstva radnika.

– Do sada smo ispunjavali sve zakonske obveze, pa i više, a to ćemo i dalje raditi. Postigli smo dogovor s radnicima i sutra se proizvodnja normalno nastavlja – kazao je Šabić.

Inače, pogon „Kavata“ u Novom Travniku otvoren je u novembru prošle godine, što je proslavljeno kao velika investicija. Otvaranju su prisustvovali vodeći entitetski zvaničnici. Inače, „Kavat“ od 2009. ima pogon u Travniku.

Većinu svoje proizvodnje izvoze u Skandinavske zemlje, Njemačku, Austiju, Belgiju i Rusiju.

Ovu kompaniju je osnovao Ragnar Karlsson 1945. kada je počeo s proizvodnjom cipela.

Njegov sin Bengt Karlsson je nastavio posao i od 1970. proizvodi cipele pod brendom „Kavat“.

Tokom 1990-ih godina prošlog vijeka počinje veza ove kompanije s BiH.

Naime, određeni broj izbjeglica ih BiH počinje raditi u fabrikama ove kompanije u Švedskoj, gdje je nedostajalo kvalificirane radne snage za ovu struku.

Poučena pozitivnim iskustvom, kompanija odlučuje da skoro cijelu proizvodnju prebaci u BiH, najprije u Travnik, a potom i u Novi Travnik.

Ovdje su, kako tvrde, našli „strukturu, kooperante i majstore“ koji su im nedostajali u Švedskoj. Kompanija danas proizvodi 400.000 pari cipela godišnje, od čega 350.000 u BiH.

Iako to iz kompanije ne spominju, niske radničke plate u BiH vjerovatno su bile ključni razlog da presele proizvodnju.

Poznato je da se plate u tekstilnoj industriji BiH kreću oko 500 KM. Istovremeno, iz BiH je lani izvezeno obuće u ukupnoj vrijednosti od čak 750 miliona maraka.

S obzriom da se ova obuća prodaje na bogatom evropskom tržištu, često pod prestižnim brendovima, jasno je da vlasnici takvih kompanija ostvaruju ogroman profit.

MNOGO JE TAKVIH FIRMI

Komentirajući današnja događanja, predsjednik Sindikata tekstila, kože, obuće i gume Federacije BiH Ramiz Omanović kazao je Feni da žali zbog toga što su radnici, koji nisu članovi ovog sindikata, na ovakav način morali tražiti svoja prava.

– Nažalost mnogo je takvih firmi u Federaciji BiH, u kojima radnici nisu bili hrabri da nam se obrate za pomoć da unutar firme organiziraju sindikat. U takvim situacijama nama su ruke vezane i ne možemo bilo što učiniti kako bismo pomogli radnicima – naglasio je Omanović.

On je pozvao radnike u industriji tekstila, kože i obuće da se obrate za pomoć kako bi organizirali sindikate u svojim poduzećima jer, kako kaže, samo na taj način, mogu doći do svojih prava.