Kozarstvo ima perspektivu, zahtijeva puno odricanja i posla

Podijeli na Facebooku Tweet Google+ LinkedIn

Podnožje Vranice idealno je za bavljenje poljoprivredom i stočarstvom, te značajan privredni i prirodni resurs općine Gornji Vakuf-Uskoplje, u kojem su mnogi vidjeli šansu da ostanu na svojim imanjima i žive od svog rada.

Primjer je porodica 34-godišnje Azelme Zekotić, vlasnice farme koza “Herak“, koja upravo u kozarstvu vidi perspektivu, iako ono zahtijeva puno odricanja, truda i posla.

Ova vrijedna žena, majka dvoje djece od 14 i 10 godina, kaže kako se, nakon što je završila srednju ekonomsku školu, kozarstvom počela baviti iz zabave i nije očekivala da će joj toliko prirasti k srcu te predstavljati jednog dana važan izvor prihoda za porodicu.

Iz radoznalosti je 2009. nabavila dvije koze i jarca, i za početak ih smjestila u garažu, da bi nešto kasnije došlo do jarenja jedne od koza koje, kako kaže, nikada neće zaboraviti.

– Dvoje je ojarila bez većih teškoća, dok treće jare nije bilo okrenuto kako treba. U panici sam uzela telefon i nazvala veterinara, koji mi je objasnio šta da radim. Naravno, bilo me je strah, ali sam smogla snage, i pomogla kozi da se jare okrene na pravu stranu, i sve je prošlo bez problema – prisjeća se Azelma.

Ističe kako je upravo vrijeme jarenja koza, kraj januara i početak februara, najzahtjevniji period u kozarstvu, i da je tada i najviše posla.

– Lakše je dok se koze ne pođu jariti, položim im sijeno, dam žito, i to je to. Ni ljeti nije toliko teško, koze se vode na ispašu, muzu, pravimo sir i skupljamo sijeno za hladnije dane. Naravno, posla imamo od jutra do kasno navečer, ali kada volite to što radite, nije naporno – naglasila je.

Dalje priča kako su proširivali stado tako što su mušku jarad mijenjali za žensku te da su, na kraju, imali 120 koza koje su boravile na Crnom vrhu.

– Onda smo se počeli baviti malinarstvom, i smanjili broj koza na šezdeset. Od mlijeka koje dobijem pravim sir, a često tražena su i jarad. Imamo stalne mušterije u našem gradu, a bude i narudžbi iz drugih općina. Uglavnom, zadovoljni smo – priča ova Gornjovakufljanka.

U međuvremenu je, ističe, izgradila stajski objekt kapaciteta 100 koza, koji ima svu potrebnu infrastrukturu, i zakupila zemljište pod obroncima Vranice, tako da koze nesmetano mogu ići u ispašu u šumu i na planinu.

– Voljela bih da izgradimo poseban objekt, u kojem bi mogli spravljati masni koziji sir. Nadam se da će se i to desiti jednog dana. Inače, sir pravim po receptu starijih žena iz komšiluka, koje godinama prave masni ovčiji sir. Rekle su mi koliko na određenu količinu ide soli i sirišta, a ostalo što treba stavljam po vlastitoj želji – kazala je Azelma Zekotić.

Na kraju, ne zaboravlja reći da joj u poslu puno pomaže suprug koji, između ostalog, radi u porodičnoj trgovini stočne hrane u Gornjem Vakufu-Uskoplju, i otac koji joj je velika podrška u poslu oko koza.

Više vijesti