Kraj bolničkog liječenja nije i kraj bitke: Bit će Afan reprezentativac

Bolničko liječenje nije kraj borbe s rakom. Može se reći da ona tek počinje kad mališani završe sa zračenjem, kemoterapijama, operacijama… Za mnogu djecu, upravo tad psihosocijalna pomoć i podrška od velikog su značaja.

Borba s rakom je izuzetno teška i iscrpljujuća, kako za dijete, tako i za cijelu porodicu. Samo saznanje i uspostava dijagnoze predstavljaju šok, koji u momentu mijenja život cijele porodice. Tako je bilo i u porodici Habibović.

Tada dvanaestogodišnji Afan iz Visokog trenirao je rukomet i sanjao da će jednog dana ponosno predstavljati Bosnu i Hercegovinu na velikim takmičenjima. Trenažni proces i dječiju igru prekinuli su zdravstveni problemi koji, na početku, i nisu ukazivali na to da se radi o ozbiljnom oboljenju.

Prve dijagnoze govorile su kako je riječ o promjenama u pubertetu koje će vremenom prestati. Ipak kako je vrijeme prolazilo, stanje je bilo sve gore, a nakon godine pretraga uspostavljena je dijagnoza, tumor na mozgu koji je znatno oštetio Afanovu motoriku i govor.

Dječački snovi srušeni su, a odlasci na trening i povratak sportu postali su za ovog hrabrog dječaka tada nedostižni. I danas se Afan sa suzama u očima prisjeća kako je morao napustiti školsku klupu, drugare i drugarice, sport i sve ono što su njegovi vršnjaci svaki dan sa osmijehom na licu radili.

Sve to su zamijenili bolnički krevet, operacija, igle, kemoterapija, zračenje, umor, neizvjesnost…

Taj oktobar 2017. zauvijek je promijenio život porodice Habibović. Afanova majka Šejla kaže da se od šoka, koji je uslijedio nakog uspostave dijagnoze, mnogih stvari i ne sjeća.

Kao i svi roditelji koji se susretnu s teškom životnom borbom, ipak su i Afanovi shvatili da nema mjesta panici i lošim mislima. Odlučili su se hrabro suočiti sa svim onim što ih čeka.

Uslijedila je osmosatna operacija mozga koja je, na svu sreću, bila uspješna. Prve riječi koje je njihov mlađi sin izgovorio nakon operacije za njih su bile, kažu, najveći poklon koji su mogli dobiti.

Liječenje je nastavljeno zračenjem, pa jednogodišnjim kemoterapijama. Sve je to ovaj hrabri dječak dobro podnio.

Psihosocijalni i fizički oporavak

Nakon svega, vratio se u školsku klupu i danas je učenik srednje škole. Ipak, tumor je ostavio ozbiljne posljedice, a borba, ona možda i teža, traje i danas.


Afan svakodnevno s roditeljima boravi u Sarajevu gdje ide na plivanje, fizikalne vježbe i druge terapije, kako bi njegova motorika i govor bili kao ranije.

“Za sve to treba dosta truda i vremena”, ističe majka Šejla.

Pomoć velikog broja prijatelja u svemu ovome bila je, kaže, od velikog značaja.

“Afanov trener, porodica, terapeuti i mnogi drugi dali su nam nesebičnu podršku bez koje danas, sigurno, ne bi sve bilo ovako kako jeste. Naravno, Udruženje Srce za djecu oboljelu od raka nama je bilo najveći vjetar u leđa. Bez njihove pomoći Afan danas ne bi bio tako blizu kraja borbe s ovom opakom bolešću”, ističe Šejla Habibović.

Nove pretrage pokazale su da traga tumoru više nema. Ipak, oslabljeni govor i usporena motorika za ovog danas četrnaestogodišnjeg dječaka i dalje predstavljaju veliki problem.

Afan i njegova porodica pokazali su zube ovoj opakoj bolesti i dokazali da voljom, snagom i pozitivnim mislima tužne priče ipak mogu imati sretan kraj, koji se sada, nakon svega, nazire.

Udruženje Srce za djecu oboljelu od raka, na osnovu dugogodišnjeg iskustva u pružanju psihosocijalne pomoći, oformilo je poseban zdravstveno-socijalni fond za pomoć socijalno ugroženim porodicama i posredovanje u nabavci lijekova i pružanju dijagnostičko-terapeutskih i rehabilitacijskih usluga. Na taj način finansira se najvažniji dio nakon uspješnog bolničkog liječenja – psihosocijalni i fizički oporavak.

Do kraja njegove najvažnije utakmice Afanu je potrebno još vremena, a svi se nadamo da će, kao i do sada, na kraju biti pobjednik, ponovo stati na teren i jednog dana, što mu je i najveća želja, postati reprezentativac BiH u rukometu.

Ambasador Miralem Pjanić: I oboljela djeca trebaju djetinjstvo

U martu 2019. javnosti je predstavljen ambasador projekta roditeljske kuće u Tuzli, nogometni reprezentativac BiH, vrhunski sportista i dokazani humanitarac Miralem Pjanić. Kada su djeca oboljela od raka u pitanju, Miralem je uvijek bio velika podrška jer, i sam otac, istinski suosjeća s roditeljima naših mališana.

“Veoma je bitno da se svi uključimo u projekat izgradnje roditeljske kuće u Tuzli, jer svi znamo šta nam znače djeca. I djeca oboljela od raka zaslužuju djetinjstvo. Ja sam samo mali dio ove priče, vjerujem da možemo napraviti velike stvari ako se svi uključimo i pomognemo da se izgradi roditeljska kuća u Tuzli”, rekao je Pjanić.

Ambasador Miralem Pjanić će se svesrdno zalagati za dobrobit djece oboljele od raka kako bi se njihov glas čuo što dalje, te aktivno pružati podršku kampanji za izgradnju roditeljske kuće u Tuzli.

Roditeljsku kuću u Tuzli gradimo pod sloganom Izgradimo Roditeljsku kuću u Tuzli, zajedno! To u ovom slučaju nije kliše jer zajedno zaista možemo puno više. U partnerstvu s našim ambasadorom i cijelim bosanskohercegovačkim društvom možemo učiniti i korak više za djecu oboljelu od raka, možemo im obezbijediti drugi dom dok su na liječenju u Tuzli. Zajednički ćemo im pružiti mirnu luku, predah od teške borbe i kutak u kojem će pronaći razumijevanje, osmijeh i snagu koja im je potrebna za životne bitke.

Podsjećamo, roditeljska kuća u Tuzli imat će 400 kvadratnih metara životnog prostora, pet apartmana za smještaj djece i roditelja, dnevni boravak, kuhinju i igraonu za djecu. Cijena izgradnja druge roditeljske kuće na području FBiH procjenjuje se na 800.000 KM.

Oslobodjenje.ba