Lažni volonteri: “Humanitarna udruženja” s ekstra zaradom

Šta biste pomislili da vidite oglas “Potrebni radnici u humanitarnom udruženje – ekstra zarada”? Zvuči besmisleno, zar ne? Nažalost, i takvi danas djeluju, a među njima su i navodno humanitarno udruženje “Dar ruke” kao i “Pomoć.ba”, koji su posljednjih mjeseci poprilično aktivni.

Volonteri ovih udruženja u više gradova prikupljaju novčana sredstva pozivajući se na razne porodice koje su u potrebi, na navodno bolesnu djecu i slično

Ko sve do sada nije upozoravao na lažne volontere koji pokušavaju iskoristiti humanost građana, u čemu, nažalost, često i uspijevaju. Upravo zbog takvih, narod sve teže vjeruje istinskim humanitarcima, a pomoć ne stiže uvijek do onih kojima je zaista potrebna.

Prije nešto više od četiri godine Crveni križ Kantona Sarajevo upozorio je građane da lažni volonteri prodaju razne materijale pozivajući se na Crveni križ, te su tada rekli da su više puta ovakve slučajeve prijavljivali MUP-u Kantona Sarajevo. Udruženje “Srce za djecu koja boluju od raka” prije dvije godine putem medija upozorilo je građane da volonteri koji se pozivaju na njih i prodaju slikovnice, bojanke i čestitke zapravo nemaju ništa s njihovim udruženjem. Prošle godine Uprava Narodne kuhinje “Stari Grad” također je saopćila da su saznali kako lažni volonteri prikupljaju novčanu pomoć za njih te upozorili građane da javne kuhinje nemaju takvih volontera.

Kako funkcionira djelovanje lažnih volontera, može se djelomično vidjeti i kroz primjer iskorištavanja Doma za nezbrinutu djecu Bjelave, a o kojem smo mogli čitati 2013. godine. Tada su volonteri koji su radili za firmu “Prokard” d. o. o. iz Bijeljine prikupljali novčana sredstva za Dom Bjelave, s kojim su napravili i ugovor. Međutim, Dom za nezbrinutu djecu Bjelave ubrzo je shvatio o čemu je riječ, te je nakon nekoliko mjeseci ugovor raskinuo. Naime, samo 20 posto od zarade prodaje čestitki išlo je Domu. Ostatak novca vjerovatno se dijelio između volontera i firme.

Lažni volonteri slično djeluju i danas. Šta biste pomislili da vidite oglas “Potrebni radnici u humanitarnom udruženje – ekstra zarada”? Zvuči besmisleno, zar ne? Ko može vjerovati humanitarnom udruženju gdje se volonterima nudi ekstra zarada?

Nažalost, i takvi danas djeluju, i to javno, na društvenim mrežama. Među njima su navodna humanitarna udruženja “Dar ruke” i “Pomoć.ba”, udruženja koja su posljednjih mjeseci poprilično aktivna. Njihovi volonteri u više gradove prikupljaju novčana sredstva pozivajući se na razne porodice koje su u potrebi, na navodno bolesnu djecu i slično.

ZA JEDAN DAN LAŽNI VOLONTERI PRIKUPE I PO 800 MARAKA

Na stranici Zbirnog e-registra udruženja i fondacija u Bosni i Hercegovini nismo pronašli registrirano udruženje “Dar ruke”. Ipak, volonteri ovog udruženja u privatnim porukama koje šalju po društvenim mrežama tvrde da su registrirani na državnom nivou. Za opis “posla” svojih volontera kažu da prikupljaju novčana sredstva za koja dijele zahvalnice, a volonteri imaju dnevnu zaradu i do 30 posto od prikupljenih novčanih sredstava. Osim toga, nudi im se i topli obrok u iznosu od 10 konvertibilnih maraka dnevno.

Ukratko, to bi značilo da od deset konvertibilnih maraka koje humani građani dadnu kako bi nekome pomogli više od tri idu volonterima, a šta se tačno desi s ostatkom i kako se on dijeli, nije poznato. Očito je da dio novca zaista ode u neke humanitarne svrhe, i to vjerovatno kako bi se održalo povjerenje građana.

Jedan od volontera udruženja “Dar ruke” (inicijali T. D.) na društvenim mrežama javno se pohvalio kako je dobio “diplomu” jer je ostvario najbolje rezultate 22. decembra 2018. godine, prikupivši ukupno 872,30 KM. Ako znamo način poslovanja ovih volontera, onda lahko možemo zaključiti da je od ove sume koju su građani dali kao pomoć onima kojima je potrebna volonteru otišla čak 261 marka.

Kao predsjednik ovog nepostojećeg udruženja vodi se mladić Enes B. On pod svojim imenom obavlja uplate u ime udruženja, iako je poznato da sva registrirana udruženja uplaćuju novac isključivo pod imenom udruženja. Treba napomenuti da nadležne službe lahko mogu provjeriti ko zaista stoji iza udruženja “Dar ruke”, kao i iza bilo koje druge organizacije humanitarnog tipa.

Ako se uzme prosječno da jedan volonter dnevno skupi 400-500 KM donacija, za trideset “radnih” dana to je između 12.000 i 15.000 maraka, odnosno “volonter” zarađuje od 3.600 do 4.500 maraka, što je za naše područje mjesečna plaća o kojoj možemo samo sanjati. Koliko od donacija ide “vlasniku” nepostojećeg udruženja, nije poznato.

Oba udruženja, i “Dar ruke” i “Pomoć.ba”, na društvenim mrežama traže volontere za rad, međutim, nikome ne daju podatke javno već samo putem privatnih poruka. Vjerovatno zato što i sami znaju da takav rad nije legalan.

Razumljivo je da velika registrirana udruženja moraju platiti one koji skupljaju novac kako bi bolje i efikasnije djelovali. Međutim, čak i u mnogo većim udruženjima taj procent ne iznosi 30 posto.

“POMOĆ.BA” NIJE ISTO ŠTO I “POMOZI.BA”

Udruženje “Pomoć.ba” zanimljivo je i po svom nazivu. Izabrano je ime koje itekako podsjeća na jednu od vodećih humanitarnih organizacija na našim prostorima, na “Pomozi.ba”. Tako se koriste povjerenjem koje građani imaju prema “Pomozi.ba”, pa se ponekad, čak se koristeći i njihovim imenom, traže novčana sredstva. O tome svjedoče i objave građana kojima su volonteri ovog navodnog udruženja pokucali na vrata.

Volonteri se najprije predstave kao neko ko dolazi iz “Pomozi.ba”, a zatim traže novac i zauzvrat daju zahvalnicu na kojoj piše “Pomoć.ba”. Ali, i u slučajevima kada se predstavljaju kao “Pomoć.ba”, njihovo ime građane asocira na već poznatu “Pomozi.ba”, pa tako, ne provjeravajući, daju novac. Njihovi volonteri djeluju u više gradova, a građani koji su “nasjeli” na njihovu priču bijesni su zbog iskorištavanja povjerenja.

I oni traže volontere na sličan način kao “Dar ruke”. U njihovim oglasima stoji da se “traže promoteri za udruženje ‘Pomoć.ba’ – dobro plaćena dnevnica”. Ni ovo udruženje nismo pronašli među registriranim udruženjima, a kako se isplaćuje dnevnica, možemo samo pretpostaviti.

Humanitarno udruženje “Hedija” susretalo se s pokušajem iskorištavanja njihovog imena od lažnih volontera koji navodno skupljaju novac za izbjeglice. Udruženje “Hedija” javno je upozorilo građane da njihovi volonteri nikada nisu prikupljali novac na taj način.

Iz udruženja “Hedija” za Stav pojašnjavaju da je sve više “divljih” udruženja koja tvrde da se bave humanitarnim radom, kao i lažnih apela za pomoć, te se zbog toga iskazala potreba da se i oni u udruženjima organiziraju kako bi dijelili informacije o onima koji traže pomoć za sebe ili druge. Inače, provjeravaju skoro sve apele jer su nailazili na razne vrste prevara. Imaju spisak od stotinjak osoba na koje skreću pažnju onima koji žele pomagati. Ističu da je najteže kada masa prevaranata koristi svoju vlastitu djecu izmišljajući razne bolesti.

“Za sve prevarante imamo čvrste dokaze jer niko od nas ne bi se usudio nekoga nazvati prevarantom prije nego prikupi sva saznanja. Što se tiče ‘divljih” udruženja, lahko ih je otkriti. Obično pokreću akcije za anonimne porodice. Dešavalo se i da su se pojedinci predstavljali kao volonteri našeg udruženja, ali naši su volonteri akreditirani i imaju pismenu dozvolu za rad, tako da su brzo otkriveni”, kažu iz Humanitarnog udruženja “Hedija”.

Navode da je za sada jedini način da se spriječe prevaranti stalno upozoravanje. “Nekada i različiti portali, nažalost, objavljuju apele prevaranata, a mnogi im povjeruju. Ni tu nemamo drugog načina osim da, kada vidimo neki apel, upozoravamo ljude, zbog čega često imamo i neugodnosti”, pojašnjavaju u “Hediji”.

Iz Udruženja “Solidarnost” također smatraju da ovakvi primjeri utječu na povjerenje ljudi prema plemenitom činu. Oni, kao udruženje, strogo brinu o prijemu volontera kako bi zadovoljili kvalitet prezentiranja svog rada te kako bi osigurali da ono što su gradili osam godina ne bude srušeno jednim pogrešnim postupkom. “Mislimo da je bitna edukacija građana. Oni s pravom trebaju biti sumnjičavi, provjeriti jesu li navodi tačni, zatim tražiti akreditaciju volontera i da li na akreditaciji postoji pečat udruženja. Drugo, ako neko dolazi na vrata i traži pomoć za neko udruženje, građani trebaju znati da to ozbiljna udruženja ne rade. Razni apeli putem društvenih mreža i portala trebaju najprije dobro provjeriti. Prevarante treba zakonski kažnjavati. To bi uvelo malo reda”, uvjereni su u Udruženju “Solidarnost”.

Iz organizacije “Pomozi.ba” kažu da ovakve situacije otežavaju djelovanje ljudima koji žele pomoći, jer kada jednom budu prevareni, sljedeći se put dosta teže odlučuju na pomaganje. “S druge strane, povećava se povjerenje ljudi u organizacije koje se istinski trude da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, pa se odlučuju da ubuduće pomažu samo preko provjerenih organizacija. Živimo u vremenu kada se s nekoliko klikova sve može provjeriti i za nekoliko sekundi saznati da li konkretna akcija ili bolesna osoba za koju se skuplja pomoć uopće postoje. Ljudi nikako ne trebaju pomagati a da prije toga dobro ne provjere kome pomažu, ali i preko koga to čine”, ističu iz “Pomozi.ba”. Također, navode da je, nažalost, u posljednje vrijeme sve više “zaskakanja” ljudi po gradu, pa čak i kucanja na kućna vrata u kasne sate kako bi se tražila pomoć za neku osobu.

“Mi smo stava da je to više nego neprimjereno i osuđujemo taj vid skupljanja donacija. Zatim, sve je više ‘volontera-promotera’ koji rade na procente, pa kako bi pridobili što veću ličnu korist, posežu za raznim metodama, kao što je lažno predstavljanje. Imali smo situaciju da su se određene osobe predstavljale kao članovi naše organizacije pa su zbog toga dobivali više donacija. Ovdje je sve na građanima čije povjerenje bude zloupotrijebljeno i svako od građana bi trebao, nakon što sazna da je izvaran, podnijeti prijavu nadležnim službama. Jedino tako može se nešto konkretnije uraditi”, pojašnjavaju iz “Pomozi.ba”.

Sve one humanitarne organizacije koje se smatraju ozbiljnijim i kvalitetnijim slažu se da građani moraju provjeriti kome i preko koga pomažu u određenim situacijama. Dok je jednima zaista potrebna pomoć, drugi se, zloupotrebljavajući humanost, bogate i onemogućavaju da pomoć stigne do onih kojima je zaista potrebna.

Za kraj, potrebno je još jednom naglasiti potrebu provjere svakog apela i navodnih volontera koji pomoć skupljaju po kućama.

(Stav)