Mi u BiH svake godine imamo između 20 i 40 identificiranih žrtava trgovine ljudima, rekao je Samir Rizvo iz Ministarstva sigurnost BiH. Jedan od najvećih problema današnjice jeste trgovina ljudima, takozvani trafficking.
Na dan kada Evropa obilježava Dan borbe protiv trgovine ljudima, izvještaji pokazuju kako se Bosna i Hercegovina i dalje nedovoljno snažno bori protiv ovog oblika kriminala.
U godišnjem izvještaju Ureda za praćenje i borbu protiv trgovine ljudima pri State Departmentu navodi se da je „Bosna i Hercegovina zemlja izvor, destinacija i tranzit za trgovinu ljudima, ženama, djecom, ali i muškarcima“.
Žrtve traffickinga iz BiH, prema ovom izvještaju, seksualno se i za prisilan rad iskorištavaju u Azerbejdžanu, Sloveniji, Hrvatskoj i Španiji, a manje u drugim evropskim državama.
Prema tvrdnjama State Departmenta „vlasti BiH ne ispunjavaju minimalne standarde u borbi protiv trgovine ljudima, ali ulažu značajne napore da to postignu“.
„BiH nije pokazala značajan progres u procesuiranju odgovornih za trgovinu ljudima tokom godine, kao i zaštiti ljudi. Dijelom i zbog nedostatka političke podrške za aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima i nevladinim organizacijama, a dijelom zbog nedostatka državnog budžeta tokom perioda izvještavanja“, navodi se u izvještaju.
Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima pri Ministarstvu sigurnosti BiH Samir Rizvo ističe da je trgovina ljudima oblik kriminala kroz koju kriminalne organizacije stječu velike iznose novca, te da je nerealno očekivati da se ovaj problem lako iskorijeni.
„Situacija u BiH nije mnogo različita u odnosu na ostale zemlje u regionu. Mi svake godine imamo između 20 i 40 identificiranih žrtava trgovine ljudima. Ona mijenja svoje oblike i trendove, tako da iz godine u godinu imamo sve manje stranih, a sve više domaćih žrtava“, kazao je Rizvo, dodavši da se manje žrtava eksploatira u seksualnoj industriji, a više je eksploatacije radne snage.
Većina žrtava su žene i djeca. Rizvo objašnjava da se maloljetne ženske osobe najviše iskorištavaju u seksualnoj industriji. Kada je u pitanju eksploatacija radne snage, ne postoji određeni trend. Tu su zastupljeni i muškarci i žene.
Žrtve većinom dolaze iz siromašnih sredina, nefunkcionalnih porodica, porodica u kojima je prisutno nasilje, osobe koje nemaju oba roditelja…
„Kao i u svakom drugom obliku kriminaliteta, samo manji dio žrtava i izvršitelja bude otkriven, dok veći uvijek ostaje neotkriven. Ta tamna brojka ne može biti tačno utvrđena“, istakao je Rizvo.
Među onima koji su do sada identificirani kao odgovorni za trafficking najviše su državljani BiH.
Ambasador Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u BiH Patrick Moon istakao je da je BiH napravila napredak u borbi protiv ove vrste kriminala, no da je pred njom još uvijek dug put.
„Mnogo toga treba uraditi na polju prevencije. Potrebno je obrazovati djevojke na koje sve načine mogu završiti kao žrtve trgovine ljudima. U ovoj borbi trebaju učestvovati vlasti, nevladin sektor i građani. Nažalost, u posljednjih nekoliko godina svjedoci smo regresije bh. vlasti u borbi protiv ove pošasti“, kazao je Moon.
On je dodao da se već dvije godine čeka na usklađivanje entitetskih i zakona Brčko Distrikta sazakonskim regulativama u ovoj oblasti na razini države.
Moon je podsjetio da u protekle dvije godine nije bilo ozbiljnog progona počinioca trgovine ljudima. To se, kaže, mora promijeniti. Država mora osigurati stavku u državnom budžetu koja će biti namijenjena za institucije koje se bore protiv trgovine ljudima.
(VisokoIN/Anadolija)
