Nakaradni sistem ubio je još jedno dijete. Šta politika mora odmah uraditi da se hororu stane ukraj

Nakaradni sistem oduzeo je još jedan život. Ovaj put stradala je dvogodišnja djevojčica iz Kaknja.

Djevojčici je trebala rutinska operacija očnog kapka, međutim to nije bilo moguće odmah uraditi u Kantonalnoj bolnici Zenica.

Po tradiocionalnom, često kriminalnom, običaju doktorica Nina Jovanović roditeljima preporučuje da se to radi u privatnoj klinici. Roditeljima, naravno kada je dijete u pitanju, pare nisu problem.

“Skupit će rodbina”, reći će majka.

I djevojčica se prebacuje u Sarajevo u privatnu ordinaciju Bejtović/Rožajac.

Operaciju vode dr. Jasmina Halimić i dr. Nina Jovanović s početka priče. Anesteziju daje dr. Suad Rožajac.

Vrlo brzo dolazi do komplikacija, dijete pada u komu, zove se Hitna pomoć. Djevojičica se prebacuje na KCUS u komatoznom stanju.

Na KCUS-u je ustanovljeno da je djevojčici mozak spržen i da su šanse minimalne.

Sinoć majke Amila Gadžun daje izjavu koja naslućuje ono što se jutros desilo.

“Rekli su nam da se ne nadamo. Mozak je mrtav, tijelo se hladi”.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo kao i MUP KS su od početka uključeni u slučaj. Iz Tužilaštva su već najavili da će naložiti obdukciju tijela djevojčice.

Što se tiče slučaja, mediji su već otkrili niz nepravilnosti. Od neverificiranih aparata u privatnoj ordinaciji do administrativnih prepreka za ljekare koji su radili operaciju.

No, činjenica je i da je djevojčica žrtva nakaradnog sistema. I nije prva.

Poznato je da doktori svoje pacijente iz javnih ustanova preusmjeravaju u privatne klinike. Nekad iz opravdanih razloga jer su liste čekanje u javnom ustanovama ogromne, nekad iz čiste finansijske koristi.

Poznati su i slučajevi da su pacijente polumrtve prevozili od bolnice do bolnice i da su tako umirali jer ih niko nije htio primiti zbog nakaradnog puta pacijenta.

Poznato je i da inspekcije ne rade dovoljno. Iako su sve medicinske ustanove dužne provoditi godišnju verifikaciju uređaja koje koriste odnosno njihovu provjeru, to većina ne radi jer košta.

Jasno je da su za ovakvo stanje odgovorne političke partije koje vladaju svime, pa i zdravstvom.

Ljekar Dragan Stevanović jutros je predložio šta bi trebale one poduzeti.

1.Novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti sa mnogo jasnijim definisanjem nadležnosti i mjerama za njihovo ostvarivanje

2.Novi zakon o zdravstvenom osiguranju kojim se uvodi konkurencija, garantuje minimum usluga i plaća rad a ne broj zaposlenih

3.Izmjene i inoviranje većine podzakonskih akata koje donose ministri

4.Vraćanje i kadrovsko jačanje zdravstvene inspekcije u okvir Ministarstva zdravlja.

5.Jedna Ljekarska komora na nivou FBiH, oslobođena svih u rukovodstvu koji se bave politikom, samo struka

6.Jedinstven kolektivni ugovor, a ako ga ne mogu usaglasiti Pravilnik o platnim razredima u zdravstvu koji se moraju voditi sa

a) stepenom stručnog obrazovanja i dužinom ukupnog školovanja

b) stepenom pojedinačne odgovornosti u liječenju pacijenta

c) kvalitetom usluge

d) količinom uloženog rada

7.Usvajanjem realne Strategije razvoja zdravstva u FBiH, ne po željama, nego po potrebama i realnim mogućnostima društva, definisanjem mreže javnih i privatnih zdravstvenih ustanova i obaveznog paketa usluga koje proizlazi iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Samo na ovaj način zdravstveni radnici nam neće bježati van zemlje, pacijenti neće tražiti i osnovne usluge u inostranstvu i biće zaštićeni, ljudi nam neće umirati zbog riješivih zdravstvenih problema.

Dobar ekspertni tim, koji ima volju da riješi problem, sastavljen od stručnjaka iz svih pobrojanih stranaka i stručnjaka iz inostranstva,može za jednu godinu sačiniti sve potrebne prijedloge i nakon godine se sistem može urediti bez “organiziranog haosa”

(Autor: Raport.ba)

Unesite komentar