Nakon što je plan o vakcinaciji podbacio, hrvatske vlasti prozivaju sve druge, bez riječi o svojoj odgovornosti.
Zbog podbačaja plana o cijepljenju više od polovice stanovništva protiv Covida-19 do ljeta, odnosno zbog pada interesa za cijepljenje, u Vladi Hrvatske i Nacionalnom stožeru civilne zaštite nervoza je već neko vrijeme prisutna.
Isprva samozadovoljno zaključivši da su poduzeli sve potrebno kako bi se taj plan ostvario, a procjepljivanje poželjnim tempom nastavilo i dalje, u Vladi i Stožeru prvo su počeli s upozorenjima, potom zastrašivanjima, a po nekima i svojevrsnim ucjenama.
Alemka Markotić, ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, i ministar zdravstva Vili Beroš tako su počeli govoriti o prijetnji ponovnog punjenja bolnica i groblja, prozivajući građane zbog slabog cijepljenja.
A Vlada i premijer najavili su ukidanje potpora za radnike koji se ne cijepe, iako poslodavci radnike ne mogu prisiliti na to, zaprijetili uvođenjem covid-potvrda pri ulasku u šoping centre, a razmatraju i obvezno cijepljenje za pojedine javne sustave – sve to svaljujući krivicu isključivo na građane.
No, na novoj ‘korona-karti’ koju objavljuje Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti, hrvatska jadranska obala zbog pogoršanja epidemiološke situacije osvanula je više ne u zelenoj, nego u narančastoj boji – turistički djelatnici su u strahu.
Zastrašivanje ne funkcionira
Idući korak je crveno, što znači kraj sezone koji je, eto, moguć već u samoj njezinoj špici – u zemlji u kojoj turizam čini gotovo petinu BDP-a.
Neki stručnjaci s raznih područja smatraju da su Vlada i Stožer problemu prilično doprinijeli.
Željka Kamenov s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže kako mnogi ljudi iz specifičnih zdravstvenih razloga i smetnji koji nemaju veze s neodgovornošću, nebrigom za druge ili vjerovanjem u teorije zavjere i slično, odbijaju cijepiti se.
A brojna su istraživanja socijalne psihologije, kao i iskustva stvarnih situacija, navodi, pokazala da kampanje usmjerene na zastrašivanje ne vode do željenih rezultata.
„Kad izazovemo preveliki strah u ljudima, onda se oni ne mogu poistovjetiti s time – dakle, prvo što će reći je: Ma, to se ne odnosi na mene, neću ja biti taj koji će završiti na groblju, nisam ja taj koji sam rizičan i u opasnosti, ja sam još dovoljno mlad, zdrav i slično, neće mene pogoditi tako nešto. Prema tome, taj strah koji mi se pokušava usaditi, takve katastrofične slike, nisu nešto što će mene motivirati jer ja ne spadam u tu kategoriju“, navodi Kamenov.
Osim toga, kaže, izazivanje straha stvara otpor prema izvoru poruke – neće slušati takve informacije.
„Usporedimo to s porukama na kutijama cigareta – vrlo brzo su se izmislili oni etuiji, navlake u koje su stavljaju kutije cigareta, kako ne bi gledali te slike. I OK, mogu dalje pušiti – jednostavno, izaberem način da to ne gledam, prema tome to ne dopire do mene. Izazivanje prevelikog straha, zastrašivanje, nije nešto što će motivirati ljude na reagiranje u onom smjeru u kojem bismo željeli.“
Ono što motivira ljude, ističe, objašnjavanje je na koji način nešto funkcionira, što će time dobiti, koje su od toga koristi i mogući nedostaci te koliki je omjer koristi u odnosu na nedostatke.
Takva objašnjenja su, navodi, izostala, a umjesto toga ljudi su bili izloženi zastrašivanju i kontradiktornim informacijama.
U svemu tome, ističe, psiholozi nisu konzultirani – radi se o nebrizi o tome da nema zdravlja bez psihičkog zdravlja. I tako sada, navodi, ima mnogo ljudi koji su depresivni, anksiozni i zastrašeni.
U neuspješnim zemljama – frustracije
„Izazvalo se jedno, rekli bismo, masovno psihogeno oboljenje zbog cijele ove situacije i mnogi ljudi reagiraju onda i na taj način da ne znaju što bi sa cijepljenjem ili da odbijaju cijepljenje jer je i to jedna od reakcija koja se može očekivati u toj cijelom pandemijskom s jedne strane umoru, a s druge strane nekakvoj panici oko svega toga jer ne znamo koliko će još to trajati i dokle i hoću li se morati cijepiti za šest mjeseci ponovno ili će me to štititi zauvijek“.
Trebalo bi, zaključuje, početi doista slušati ljude, a ne polaziti od pretpostavke ‘vi nećete ono što smo vam omogućili, loši ste zbog toga i sad ćemo vas kazniti’.
Hrvatski znanstvenik, molekularni biolog Ivan Đikić, ističe da je uspjeh cijepljenja u dijelu Europe posljedica kontinuiranog edukativnog rada nekih vlada – neke zemlje su, kaže, u tome bile dobre zahvaljujući raznolikim i energičnim kampanjama fokusiranim na određene grupacije društva.
Na taj način su, kaže, uspjele prenijeti poruku građanima zašto je bolje cijepiti se, nego preboljeti bolest.
U zemljama koje, pak, nisu uspješne, navodi, dolazi do frustracija vlasti koje onda poduzimaju mjere prisiljavanja pojedinih grupa ili najavljuju obvezno cijepljenje.
„To su dva ekstrema – u ovom prvom, gdje imate edukativnu komponentu i angažman vlasti, to je sigurno bolje na dugi rok jer ćemo educirajući građane pokazati stvarnost, a stvarnost je da preko cijepljenja možemo kontrolirati ovu bolest. Preko restriktivnih ili takozvanih obveznih mjera, imamo kratkoročni efekt – vjerujem da će se određeni postotak građana cijepiti dodatno, ali time nećemo dobiti shvaćanje građana zašto se žele cijepiti“, kaže Đikić.
U Hrvatskoj je, smatra, najveći problem nekonzistentnost, povjerenje koje je Stožer često gubio različitim mjerama, zbog čega ljudi ne žele pratiti njihove savjete.
„Sjećate se onih događaja gdje su se ljudi preko reda cijepili, vrlo često ljudi koji su bili povezani s lokalnim ili nacionalnim centrima moći. I nitko nije bio kažnjen i nitko nije uistinu bio propisno prokazan da je to nešto što je neprihvatljivo. I kada imate takav početak cijepljenja, ljudi počinju prihvaćati dvostruka mjerila i onda se dvostruka mjerila prebacuju i na ljude koji odlučuju sami – zašto bih se ja cijepio ako nisam sto posto siguran“.
Ekonomska strana
Stožer je, kaže, trebao angažirati mnogo više javnih osoba iz područja kulture, sporta, znanosti, osoba iz medijskog prostora koje imaju pozitivni utjecaj na građane i preko njih slati edukativne poruke.
No, teško je, ističe, očekivati sve od Vlade – puno više treba očekivati i od građana i turista koji ulaze u zemlju.
„Da uistinu budu negativni, cijepljeni ili preboljeli bolest. Kad ćemo imati ta dva faktora, znači da ne dozvolimo dolazak turista koji nam donose viruse, a u isto vrijeme se mi kao domaćini ponašamo vrlo oprezno, ne okupljamo se u zatvorenim prostorima, pridržavamo se mjera distance, higijene, svih onih bazičnih malih stvari, vjerujem da Hrvatska ne bi trebala ići dalje od narančaste zone i da je to malo povećanje koje momentalno imamo samo upozorenje da se ne smijemo igrati. Sad kada bismo se malo uozbiljili i shvatili da je jako važno da budemo oprezni i sljedeći mjesec da bismo imali turističku sezonu do kraja devetog mjeseca“.
To je, napominje, svima važno jer treba osim na zdravlje i sigurnost misliti i na gospodarske parametre – mnoge od socijalnih komponenti, poput zdravstva ili obrazovanja, ovise o državnom proračunu.
„Ako ova sezona ne bude dobra, svi građani Hrvatske će to osjetiti do kraja godine na financijskim stranama. I zato je važna poruka da se prvo misli na zdravlje, ali da se u isto vrijeme misli na socijalnu i gospodarsku stranu države u kojoj živimo“, zaključuje Đikić.
Dražen Oreščanin iz Udruge Glas poduzetnika smatra kako je odnos premijera i Vlade prema poduzetnicima općeniti problem jer su poduzetnici ti koji stvaraju novu vrijednost, zapošljavaju i omogućavaju da država napreduje.
„Jasno je da su mjere koje Vlada daje za zaposlenike i očuvanje radnih mjesta i da su poduzetnici tu stvarno napravili sve što su mogli da zadrže kvalitetne zaposlenike, a ovaj način prebacivanja odgovornosti je bio, ajmo reći, podmukao pokušaj da se nešto napravi. Ono što je u korijenu svega toga je taj neuspjeh Vlade da uvjeri građane da se cijepe, a to je prvenstveno odgovornost Vlade, koja seže još tamo negdje u prošlu godinu u peti mjesec, kada se Stožer pokazao kao jedno tijelo koje je više politikansko, nego zaduženo za upravljanje pandemijom i javno zdravlje“, kaže Oreščanin.
Problem Vladinog stava
Sadašnje najave su, smatra, puštanje ‘probnih balona’, gdje dolazi do diskriminacije i ugrožavanja ljudskih prava.
Konkretni rezultat mogao bi, navodi, biti ‘tihi’ građanski neposluh, odnosno da građani neće odlaziti u šoping centre i kupovati, što znači pad potrošnje, pogotovo u kombinaciji s prijedlogom Zakona o trgovini, po kojem trgovine ne bi radile nedjeljom i ne iza 21 sat.
„Svaki od tih utjecaja može imati nekakav efekt, bilo na zaposlenost, bilo na potrošnju građana, a potrošnja građana kreira PDV i ako svako ima utjecaj pola posto, jedan posto, toga se svega može nakupiti jako puno i pitanje je koliki sve ti negativni utjecaji mogu biti. A ono što je po našem mišljenju najnegativnije je upravo taj stav Vlade, gdje umjesto da teži dijalogu, uspostavljanju povjerenja, da prihvati svoju odgovornost za to i kaže da ‘shvaćamo da možda nismo komunicirali kako smo trebali, da shvaćamo da moramo razvijati svijest o potrebi’, Vlada i dalje nastavlja svojom starom uhodanom verzijom: Mi smo super, mi smo sve napravili najbolje i kako treba, a eto vi građani ste glupi i mrzitelji svega hrvatskog pa se nećete cijepiti zato što želite uništiti gospodarstvo i turističku sezonu“.
Dokle god, zaključuje, Vlada koja je izabrana i plaćena da bude službenik građana za sve krivi poduzetnike i građane, zadržava bahat, arogantan i nadmen stav, napretka neće biti.
