Idit Harel Segal punila je 50 godina i izabrala je poklon: Namjeravala je jedan od svojih bubrega pokloniti strancu.
Vaspitačica u vrtiću iz sjevernog Izraela, ponosna Izraelka, nadala se da će njen izbor dati primjer velikodušnosti u zemlji vječnih sukoba. Podstakla su je sjećanja na njenog pokojnog dedu, preživjelog holokausta, koji joj je rekao da živi smisleno, i jevrejska tradicija, koja smatra da nema većedužnosti od spasavanja života.
Tako je Segal kontaktirala grupu koja povezuje donatore i primaoce, pokrećući devetomesečni proces prenošenja bubrega nekome kome je potreban.
Da se ispostavilo da je neko bio 3-godišnji palestinski dJečak iz pojasa Gaze, prenosi AP.
„Ne poznajete me, ali uskoro ćemo biti vrlo blizu jer će moj bubreg biti u vašem tijelu“, napisala je Segal na hebrejskom jeziku dječaku, čija je porodica tražila da ne bude imenovan zbog osjetljivosti na saradnju sa Izraelcima. Prijatelj je preveo pismo na arapski kako bi porodica mogla razumjeti. “Od sveg srca se nadam da će ova operacija uspjeti i da ćete živjeti dug, zdrav i smislen život“.
Odmah nakon 11-dnevnog rata, “odbacila sam bijes i frustraciju i vidjela samo jednu stvar. Vidim nadu u mir i ljubav”, napisala je. “A ako će biti više poput nas, neće biti oko čega da se borimo.”
Ono što se odvijalo mjesecima između odluke Segala i transplantacije 16. juna, prouzrokovalo je duboke razdore u porodici. Njen suprug i najstarije od njeno troje djece, sin u ranim 20-ima, usprotivili su se tom planu. Otac je prestaorazgovarati sa njom.
Za njih je, podsjetio je Segal, nepotrebno rizikovala život. Gubitak tri rođaka u palestinskim napadima, uključujući roditelje njenog oca, to je dodatno otežao.
“Moja porodica je zaista bila protiv. Svi su bili protiv. Moj muž, moja sestra, njen muž. A onaj koji me je najmanje podržavao bio je moj otac”, rekla je Segal tokom nedavnog intervjua u svojoj kući na planini u Ešharu. “Plašili su se”.
Kada je saznala identitet dječaka, mjesecima je držala detalje u sebi.
“Nikome nisam rekla”, setio se Segal. “Rekla sam sebi da li je reakcija na donaciju bubrega tako oštra, pa će je očigledno činjenica da je palestinski dječak dobija još više”.
Izrael održava čvrstu blokadu Gaze otkako je Hamas, islamska militantna grupa koja se protivi postojanju Izraela, 2007. godine preuzeo kontrolu nad tim područjem.
Ljuti neprijatelji su od tada vodili četiri rata, a malobrojnim stanovnicima Gaze nije dozvoljeno da uđu u Izrael. S obzirom da je zdravstveni sistem Gaze opustošen godinama sukoba i blokadom, Izrael odobrava ulazak dozvoli malom broju medicinskih pacijenata kojima je potrebno ozbiljno liječenje iz humanitarnih razloga.
Matnat Chaim, nevladina organizacija u Jerusalimu, koordinirala je razmjenom, rekla je izvršna direktorka grupe Sharona Sherman.
Slučaj dječaka iz Gaze bio je složen. Da bi ubrzao proces, iz bolnice je njegovom ocu, čiji bubreg nije bio kompatibilan sa njegovim sinom, rečeno da bi, ako bi donirao bubreg izraelskom primatelju, dječak “odmah otišao na vrh liste”, rekao je Sherman.
Istog dana kada je njegov sin dobio novi bubreg, otac je donirao jedan svoj-25-godišnjoj izraelskoj majci dvoje djece.
U nekim zemljama reciprocitet nije dozvoljen jer postavlja pitanje da li je donator primoran. Čitava etika doniranja organa zasnovana je na principu da donatori treba da daju svojom voljom i ne dobiju ništa zauzvrat.
U Izraelu se očeva donacija smatra podsticajem za povećanje broja donatora.
Za Segalovu, dar koji je izazvao takav sukob u njenoj porodici postigao je više nego što se nadala. Njen bubreg pomogao je da se spasi dječakov život, stvorio drugu donaciju i uspostavio nove veze između članova neprestano zaraćenih grupa u jednom od najneprihvatljivijih sukoba na svijetu. Rekla je da je posetila dječaka uoči njegove operacije i održava kontakt sa njegovim roditeljima.
Segal je rekla da je počastila svog djedu na način koji joj pomaže da se nosi sa tugom zbog njegove smrti prije pet godina. Donacija je bila čin autonomije, rekla je, i nikada se nije pokolebala. I na kraju je došla njena porodica – možda poklon, sam po sebi.
Rekla je da njen suprug sada bolje razumije, kao i njena djeca. I uoči Segalove operacije, njen otac je pozvao.
„ Ne sjećam se šta je rekao jer je plakao – rekao je Segal. Tada mu je rekla da njen bubreg ide palestinskom dječaku.
Na trenutak je zavladala tišina. A onda je progovorio njen otac.
“Pa,” rekao je, “i njemu je potreban život.”
