da block

Od siromašnog studenta do anđela bh. podzemlja

da block

General bojnik Hrvatske vojske i general pukovnik Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, Živko Budimir, koji je trenutno u pritvoru mostarskog zatvora, uz zanimljivu vojnu ima i uzbudljivu političku karijeru, piše Jutarnji list.

Nije još bio ni punoljetan kad se 1979. upisao u Savez komunista Jugoslavije, u prvom razredu vojne, zrakoplovno-tehničke škole u Rajlovcu kraj Sarajeva.

U podoficirsku školu JNA otišao je iz Belišća, pitomog slavonskog gradića kamo je, još kao dijete, zajedno s dva brata i dvije sestre dospio s roditeljima iz Vira, pokraj Posušja, u Hercegovini.

Odluka da ga roditelji pošalju u vojnu školu vjerovatno je bila motivisana financijskim, a ne ideološkim razlozima, objašnjava sagovornik Jutarnjeg lista koji se Budimira sjeća još iz Osnovne škole ‘Ivo Marinković’ u Belišću.

Radnička plaća njegova oca, zaposlenog u nekadašnjem lokalnom industrijskom gigantu, Kombinatu Belišće, nije mogla priuštiti školovanje, pa je Budimir završio u Sarajevu o trošku JNA.

Tako je partija bila prva stepenica uspona na njegovim političkim ljestvama s kojih je pao prošle sedmice pod optužbom da je, zloupotrebljavajući funkciju predsjednika Federacije BiH, punio džepove novcem osuđenika koje je puštao na slobodu udjeljujući im predsjednički akt milosrđa.

Budimir nije bio previše ideološki osjetljiv kad su u pitanju stranke: nakon SKJ, u osvitu višestranačja, učlanio se u HNS Savke Dabčević Kučar, potom je kratko vrijeme koketirao s Veseličinim HKDU-om, da bi završio u Hrvatskoj stranci prava.

Samo mjesec dana prije nego što će biti uhapšen osnovao je vlastitu političku partiju, Stranku pravde i povjerenja (SPP), nazvavši je imenom koje u potpunosti odudara od onoga čime se posljednjih godina potajno bavio.

Uhapšen i izručen

‘Novac je bio jedan od razloga pomilovanja kriminalaca, drugi je bio kupovanje njihove naklonosti. Znao je moć podzemlja i godilo mu je da takvi ljudi budu na njegovoj strani’ – tvrdi mostarski sugovornik, koji je s Budimirom bio u bosanskohercegovačkom HSP-u.

Kaže da su agenti SIPA-e, državne agencije za istrage i zaštitu, Budimira počeli pratiti nakon što je pomilovao Merseda Hadžića, poznatog kao Mirso Švicarac, jednog od najozloglašenijih kriminalaca u BiH. Hadžić se, nakon pokušaja ubistva u Sarajevu, skrivao u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj je uhapšen i izručen BiH, gdje je osuđen na dvije i pol godine zatvora, da bi ga Budimir, nakon što je Švicarac odležao u Zenici jednu godinu, pomilovao u ljeto prošle godine.

Budimir je, kao na traci, potpisivao pomilovanja, uopće ne mareći što na slobodu pušta okorjele kriminalce ili ratne zločince. Iako Zakon o pomilovanju Federacije BiH izričito zabranjuje akt milosrđa prema osobama osuđenim za ratne zločine, Budimiru ni to nije bila zapreka.

Otkako je na funkciji predsjednika Federacije BiH, od marta 2011., pomilovao je, u nešto više od dvije godine, čak 162 osuđenika, među njima i velik broj ubica, ratnih zločinaca i osoba umiješanih u trgovanje drogama.

‘Ako je tarifa za pomilovanje bila 10-15 hiljada maraka’ – računa mostarski sugovornik – ‘Budimir i ekipa zaradili su barem milion eura’.

Činjenica da je Budimir, nakon što mu je određen jednomjesečni pritvor, završio u mostarskom Kazneno-popravnom zavodu, gdje kaznu za ratne zločine izdržava i Branimir Glavaš, izazvala je različite spekulacije.

Budimir i Glavaš poznaju se još iz hrvatskog Domovinskog rata.

Po povratku iz sarajevske vojne škole – iz razloga koji ni danas nisu potpuno jasni

Budimir se zaposlio kao električar u belišćanskoj tvornici kartonske ambalaže, gdje ga je zatekao i rat. Priključio se civilnoj zaštiti, a vrlo brzo i 107. brigadi Hrvatske vojske u Valpovu, gdje je postao zapovjednik čete. Ondje upoznaje generala Slavka Barića, ali i Branimira Glavaša.

Vojničko držanje

Sudjelovao je u pokušaju oslobađanja Baranje, u akciji zbog koje je smijenjen general Karl Gorinšek. Budimir je, s puškom u ruci, sudjelovao u toj akciji izvedenoj 3. aprila 1992., u vrijeme potpisanog primirja. Hrvatske postrojbe bile su nadomak Belog Manastira, baranjskog sjedišta SAO Krajine, no kako im se iz Osijeka nisu pridružile postrojbe kojima je zapovijedao Glavaš, akcije je propala. Završila je velikim gubicima: poginulo je 15, a ranjeno više od 80 hrvatskih vojnika.

‘Imao je pravo vojničko držanje, bio je nabusit i otresit, ali vrlo hrabar’ – sjeća ga se jedan od njegovih suboraca.

U Belišću, gradiću u kojem se svi međusobno poznaju, sprijateljio se s Dinkom Burićem, saborskim zastupnikom HDSSB-a i jednim od najbližih Glavaševih suradnika. Burić i Budimir su vršnjaci, a njihovo se prijateljstvo posebno produbilo nakon rata. Budimir je bio čest gost u Burićevu domu.

U krugovima HDSSB-a priča se da je upravo Živko Budimir imao ključnu, odlučujuću ulogu u prebacivanju Glavaša iz zatvora u Zenici u KPZ Mostar krajem jula 2011. Budimir je tada već tri mjeseca bio predsjednik Federacije BiH i mogao je, svojim političkim vezama i uticajem, omogućiti da Glavaš kaznu nastavi izdržavati u Mostaru, gdje ima neusporedivo bolji tretman od onog u Zenici.

Iz istih je izvora i podatak da su se ‘Budimirovi ljudi’ brinuli o Glavaševoj sigurnosti dok je živio u Drinovcima, nakon bijega iz Hrvatske, a prije odlaska u zatvor u Zenici.

Dvije penzije

Jedan internetski portal, pozivajući se na izvore SIPA-e, objavio je, nakon Budimirova hapšenja, da je pravi razlog njegova pada bio pokušaj pomilovanja Glavaša. Budimir, navodi taj portal, za taj čin nije tražio novac.

No, visoki pravosudni dužnosnik u Sarajevu ne vjeruje u istinitost tog podatka.

‘Budimir nije mogao pomilovati Glavaša jer to nije u njegovoj nadležnosti ‘- tvrdi sagovornik tražeći da ostane neimenovan.

Glavaša može pomilovati samo Predsjedništvo BiH, ali za to nema zakonske osnove jer član 3. Zakona Bosne i Hercegovine o pomilovanju, kako mu je službeni naziv, baš kao ni Zakon o pomilovanju Federacije BiH, ne dopušta pomilovanje osoba osuđenih za kaznena djela genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. No, to ne znači da Budimir nije pokušavao lobirati.

Prije prošlosedmičnog hapšenja Budimira se, zajedno s još desetak generala, spominjalo kao osobu koja je primala dvije vojne penzije: hrvatsku, u iznosu od 9.500 kuna, i vojnu penziju BiH od oko 1.700 KM. Otkako je na funkciji predsjednika Federacije BiH, Budimir je zamrznuo svoje penzije, a plaća koju je primao bila je približna njihovu zbroju.

Nakon završetka rata u Slavoniji, Budimir je prešao u Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i po toj je osnovi i ondje stekao generalski čin, ali i generalsku penziju.

‘Sve to udarilo mu je u glavu’ – kaže mostarski sagovornik Jutarnjeg.

‘Sva ta pratnja, sekretarice, protokol, uredi u Mostaru i Sarajevu, tjelohranitelji, vozači, službeni automobili, mediji kojima je bio okružen. A onda mu se pružila prilika da svoj položaj i unovči. ‘

(VisokoIN)