Prostitutka iz Sarajeva priča svoju priču

Piše: Armin Stefanović

Neznanje je plodno tlo i hrana svakog mita, svake predrasude, svakog tabua. Hrana kojom napajamo našu mržnju prema slici Drugog koju smo konstruisali na osnovu onih tragova sebe koji nam se gade. U tom preziru prema određenim slojevima društva, stavovima i zanimanjima, postajemo slijepi spram činjenice da govorimo o ljudima, ništa drugačijim od nas samih. Ljudima sa istim snovima, nadama, željama i potrebama. S istim osmijesima i istim suzama. Ko su prostitutke, ili kako ćemo u Sarajevu češće čuti – kurve? Najlakše je reći da su to žene koje za novac nude seksualne usluge. Najlakše je reći da su to osobe niskog morala, bazvrijedne žene, prokletnice. Malo je teže reći da su to nečije sestre, nečije majke, nečije komšinice, prijateljice, kćerke. Najteže je reći da su to ljudi.

Preko udruženja PROI (Nevladina organizacija u Sarajevu koja pruža lokalno pristupačne mogućnosti za najugroženije populacije u rješavanju problema vezanih uz ovisnost, rizično seksualno ponašanje i psihosocijalni razvoj.) stupio sam u kontakt sa jednom od naših sugrađanki koja se bavi prostitucijom. Ovo je njena priča.

Koliko imate godina, kada ste se počeli baviti prostitucijom i gdje?
Imam dvadeset devet godina i bavim se prostitucijom otprilike nekih šest godina, rođena sam u Sarajevu, živim i radim tu. Moj prvi kontakt seksualnih usluga za novac počeo je u mom stanu, a završio na relaciji Stup – Bačići.

Na koji način ste ušli u ovaj posao i zašto?
Život me nije mazio, majku nisam zapamtila, a kad mi je otac umro, moj brat, koji je ovisnik već petnaest godina, me bukvalno gurnuo na ulicu. U početku je i sam dovodio svoje prijatelje, narkomane, koji su se bukvalno iživljavali na meni, dok je moj brat zauzvrat dobivao doping. Kasnije sam sama izašla na ulicu, jer ako ću se već baviti tim poslom, onda sam odlučila da nešto i za sebe zaradim. Tako moj brat nije mogao puno da kontroliše koliko mogu da donesem novca. Mi ionako nismo imali od čega da živimo, to je bio jedini izvor naših primanja. Naravno, on od toga uzima pola.

Da li je to, po Vašem mišljenju, opasan posao i na koji način?
Da! Naravno! Sama činjenica da stojim sama u polumračnoj ulici, dok uglavnom zastaju muškarci koji imaju nenormalne vizije, te traže nimalo ugodne usluge je zastašujuća, a uz to vam niko ne može garantovati da li će vam platiti ili vas samo izbaciti iz auta. Jedna od mojih najtežih situacija, otkako sam se počela baviti ovim uslugama, je bila kada su mi četvorica dvadesetogodišnjih mladića platili unaprijed za oralno zadovoljstvo, a kada sam otišla s njima do jednog zabačenog dijela na Stupu, tačnije ispod autopijace, uhvatili su me i silovali. Izredali se sva četvorica, uzeli mi pare koje sam imala kod sebe i gurnuli me u Miljacku. To je bilo najstrašnije iskustvo koje sam doživjela, ali većina mojih iskustava nisu za pohvaliti.

Da li postoji neko udruženje koje Vam pomaže ili koje vas štiti i kako?
Da, postoji jedna djevojka koja me redovno obilazi i snabdijeva me kondomima (bar za to ne moram davati pare!). Takođe mi, s vremena na vrijeme, gurne i sterilni pribor za injektiranje, da ponesem bratu, jer sam joj već ispričala svoju životnu priču. Ona radi kao terenski radnik u organizaciji PROI, moram spomenuti da me je jedne prilike lično, svojim autom odvukla u VCT centar, da bih se testirala. Sedam dana kasnije otišla sam po rezultate, gdje sam, na moju žalost, saznala da imam hepatitis C.

Možete li mi dati svoje lično mišljenje o poslu kojim se bavite?
Moje lično mišljenje o poslu kojim se bavim? FUUUUUUUUJJJJJJJ, NE DAJ BOŽE NIKOME!!! Ne mogu shvatiti žene koje imaju bilo koji drugi izbor, a odluče se dobrovoljno baviti ovim poslom. Bez teške nevolje prodavati svoje tijelo je ONO ZADNJE što sebi jedna žena može priuštiti.

Da li Vama bliske osobe znaju da se bavite prostitucijom i šta one o tome misle?
Da, rekoh maloprije, rođeni brat me gurnuo u ovo, a za ostala mišljenja me nije više ni briga. Pa ja sam i samoj sebi u lice pljunula, tako da me se pljuvanje komšija i ostalih i ne dotiče.

Kakav je u praksi odnos prostitucije i sarajevske policije?
Hmmm. Legalno nije, toga sam svjesna. Jedni me otjeraju, drugi me opominju da će mi pisati kaznu, al’ urijetko to i učine. Međutim, ja je nemam odakle ni platiti. A treći zauzvrat traže neke od mojih usluga. Uglavnom, nisu svi isti, ima i njih svakakvih, al’ najmanje mogu očekivati da me oni zaštite, kad, uglavnom, izbjegavam da im se i obratim.

Na koji način klijent stupa u kontakt s Vama, na kojim mjestima nudite seksualne usluge i kako se to plaća?
Moj kontakt s klijentima je direktan, ja nemam posrednika, već sam spomenula lokacije na kojima se krećem. A za plaćanje se dogovorim unaprijed. Prvo pare, pa onda obavljam svoj dio posla.

Prostituciju često povezujemo sa spolnim bolestima. Koliko ima u tome istine?
Iskreno, nemam zdravstveno osiguranje, i nisam nikada imala pregled na spolno prenosive bolesti. Ustvari, nisam nikad ni otišla kod ginekologa. Ja nemam novac za privatnika, već pet godina koristim redovno kondom, i mogu se pouzdati samo u to. Neke moje kolegice su spominjale neke bradavice koje su se pojavile, al’ nije mi poznato šta su dalje učinile s tim.

Šta od Vas klijenti najčešće traže?
Oralno zadovoljstvo je najčešća usluga.

Da li bi društvo trebalo biti tolerantnije prema „najstarijem zanatu“ i zašto?
To svakako! Pa i mi smo ljudska bića, a ne životinje, kao što nas pojedinci doživljavaju. I da pokušaju shvatiti da se većina nas ne bavi ovim poslom iz zadovoljstva, nego nas je, u većini slučajeva, neka nevolja snašla, natjerala, i sad više nema povratka. Uostalom, gdje se danas može zaposliti jedna prostitutka, a da ne bude diskriminirana u radnom okruženju? Ovo je, ipak, isuviše primitivna država, a kod nas se ništa ne može sakriti.

Da li biste voljeli da se o pitanju prostitucije govori više i otvorenije u našem društvu?

Trebalo bi nešto uraditi po tom pitanju, da nekako probudimo svijest građana da nam ne sude po poslu kojim se bavimo. Današnje djevojke svoje tijelo nude iz svog zadovoljstva u zamjenu za odjevne predmete, dobar pos'o i sl., pa ipak ne pljuju po njima, nego ih svrstavaju u dame koje žive na visokoj nozi. A, ustvari, između nas i njih nema skoro nikakve razlike, osim sto su naša radna mjesta na ulici!

Da li je, po Vašem mišljenju, prostitucija u Sarajevu u porastu?
Već sam spomenula neke situacije, svakako da je u porastu, a i to je više postalo javna tajna.

Zašto sve više djevojaka odlučuje da se bavi ovim poslom?
Zavisi o kojoj vrsti prostitutki govorimo. Neke, već sam spomenula, nemaju drugog izbora, a neke to dobrovoljno rade. Da li što nisu u mogućnosti naći normalan pos'o, ili iz ličnog zadovoljstva? Dok ove najmlađe, čini mi se, više to rade iz neke zabave, ne sluteći s kakvim se posljedicama mogu kasnije suočiti. Ovo pitanje je veoma diskutabilno i ne mogu odgovoriti u ime svih prostitutki.

Riječi prostitutka i kurva imaju negativnu konotaciju. Šta mislite zbog čega je to tako? Da li to treba promijeniti?
Ma meni je svejedno, kurva onako, kurva ovako, kome smeta neka se bori za neki povoljniji termin, ako će im biti lakše.

Šta mislite o legalizaciji prostitucije?
To je nekako isto k'o da pričamo o ulasku Bosne u EU. Kod nas, bojim se, teško. Možda nekad neko i to doživi, lično ne vjerujem u to.

Na skali od 1 do 10 (od minimalne zastupljenosti do maksimalne) koliko je prostitucija zastupljena u Sarajevu?
Bit ću skromna pa ću ocijeniti sa jednom peticom. Al’ mislim da to niko ne može ocijeniti, to je i previše skrivena i diskretna populacija!

Ima nečeg svetog u Bolu koji mnogi i mnoge skrivaju hodajući ulicama Sarajeva. Ima nečeg svetog u Bolu o kojem ti i ja, na sreću, znamo jako malo. Kome mi da sudimo?

Nad vašim se paklom, nujno nadnesena,
Grči moja duša: žali vas i voli,
Jer ko oganj peče žeđ neutažena
Srca vaša – urne ljubavi i boli!
(C. Baudelaire, Prokletnice)