da block

Psyho novo ruho

da block

Autor: Amar KULOVIĆ

„rastocija si se ka barilo leute moj

a mriža je sagnjila leute moj

osta si sam napušten brod

brodovi su isti ka i ljudi

zlu moru daju život svoj

za tobom umiru…“

Por example;nikad poučnija Andersenova bajka nije mogla biti nego ispričati poučno storiju o golom caru kome virtuozni učaći zanata,zapravo bjelosvjetski prevaranti ne sasiše odijelo,dok neko nije iz publike dobacio-car je gol.Posmatrajući s apekta visočkih dešavanja unutar medijskog online prostora,bez želje da isučem bodež pljuvanja ko primitivac pred svršen čin zakleo sam se da neću nikom podilaziti pa se sjedim i „dumanim“ kako objasnit navalu općekonstatiranog mišljenja kako smo baš skrenuli s putanje na psyho efektu.

Zamišljam scenu u sljedećem prizoru;

Umjesto visokih delegacija i turista iz stranih zemalja,Visoko posjećuje konzilij psihologa sa nekog od medicinskih univerziteta sa prestižnih centara znanja,po mogućnosti Italije,jer barem sudeći po pričama,nekada su isti prije pojave piramidalne teorije pokušali odgonetnuti je li Visočica vulkanskog porijekla.Ni dokaza niti ičeg sličnog nisu prikupili,samo su se na civilozvan način udaljili od mjesta posmatranja.U tom kao da vidim mahalaškog kvazi intelektualca s vokativnim izrazom frustracije-‘ta će žabar.

Imali bi šta vidjeti ovdje.Odavno.Možda s glomaznom količinom šoka ne samo od skučenosti i primitivizma koji se isijava iz mjesta kao brend, nego po parametrima gdje možeš konstatovati kako biti budala u malom mjestu postaje izazovan princip isticanja.Kako drukčije objasnit nego kad sine proljeće pa se na ulicama pojavi svijet koji je odavno psihološki slučaj,umjesto adekvatne ustanove i liječenja od istih se napravi prizor za nasmijavanje šire mase koja ionako gubi konce s mozgom,često se uvjeriš da zbog poznatih i neznanih razloga ljudi naprosto lude kao otrovani kancerogenim dimom.Ta narodski rečeno ćorotinja postaje odličan primjer kako ćeš nezadovoljan,gladan,ponižen svijet ubijen u pojam stalnim imitacijama kvazi intelektualne sorte,pogotovo kao sada slučaj u posljednje vrijeme presijom pokupiti i ko Lego kockice pobacati na stranke,i onu neutemeljenu floskulu građansko-seosku koja po procjeni isijava ovih dana efektom neviđene rasprave koja dovoljno govori o brutalno žalosnoj količini gluposti,koja je vijest u ovom okruženju.

Klasifikaciju,pored tih budala jeste i u tome što je visočki milje odavno postao servusom nemale količine ekološke besvijesti,što će reć da smo prljavi i smrdimo i iz vana i iznutra.Ponavljam to konstatno,međutim načini čitanja su različiti pa bih mogao samo približiti efekat prodavanja demagoškog principa svemu što se kreće.Mahala rei,mjesto one Panthe sa početka izreke,kad se malo poigraš s riječima,dobiješ da mahala reži (bilo kakva sa područja Općine,gradska ili prigradska) i da se na toj količini ogavnosti prema sistemskim padom same države efekti uzimaju i na računu jednog malog gradića.

Apropo,repetitio et magister studiorum;status grada Visoko nema.Nažalost po svu moguću utemeljenost života u prošlosti i nekim drugim vremenima.Nikada ga nije ni imao,postojao je esnafski centar i okolna prigradska i ruralna naselja.Historijski bogata tradicija i taj efekat kraljevskog zna biti olahko zloupotrijebljen,pošto protagonisti priče o samoj povijesti ovog mjesta jedva da su imali nekog ozbiljnijeg susreta sa historijskim činjenicama o mjestu koje živimo.Koje zahvaljujući nekoj sili,teškoj i krutoj,nevidljivoj ko neka prozirna zastava ne da naprijed bilo kakvoj progresiji,pa se trebaš saživit sa svijetom koji te ne razumije da bi postigao efekat,ili nekog direktno prozvati imenom i prezimenom da bi shvatio poentu priče koju eto samo pisac zna.

Ma nemoj.

Ta priča se već ranije provukla,međutim ne učimo ništa iz svojih,nego spominjući tuđe greške.Čekajući spektakl jedva dočekamo senzaciju za prozirne šuplje teme tamo gdje se najviše liječe nagomilane frustracije-u kafanama uz srkanje kofeina sa dijela šolje pripijenog uz nesita usta, tmurno izbacivši pojam okusa i mirisa.Opipavanja pogotovo,čula su ovdje odavno dislocirana,ne postoje jer svjetina sa početka priče doslovno se tjera da laje,a da ne zna zašto i nema efekta.

Može drukčije,postoji primjer.

Čovjek od količine ruljavog temperamenta zalutalog u mraku,pobjegdne u obližnje prirodno okruženje uživajući u ljepoti lokalnih brdskih predjela.Kada se desila manifestacija „pozdrav proljeću“,pa pomisli da mjesto ugodnosti ipak postoji.Gore,u ambijentu zakona koji ne trpi srećom ljudsku viku i mazohizam visočkog pečata osjetiš dozu pozitivizma, sjedinjavanje sa prirodom gdje te ne smetaju silni filozofi-uhljupi,niti ti što širok dijapazon smrada ispovljavaju automatizmom-tu si miran i spokojan,udišeš čišći zrak pa i okružćen ljudima sa pjesmom i pićem,ne briga te za hedonizam,nego što konačno oslušneš djelić sekunde koji ti u jednom momentu nije isti kao svaki dan.Da se svijet smije.Kako bilo,vrijeme u kome je lakše napraviti štetu nekome ne iziskuje smijeh osim u ironiji i gorčini,ili samoći.Taj osjećaj nije nedokučiv,potrebno je samo pobjeći od gluposti,ili kreirane ludosti.

To potraje jedan pomenuti trenutak.Kasnije svijet ponovo podivlja,vrati se svakodnevnici u kome biva žrtva prozivki,podjela,čorpskog vala životinsjkog u sebi,a u ovom gradu svako je podjela na svoj način,svaka individua nikad neće uzeti kolektiv nego grupicu upravo zbog količine otrova koji stalno pluta u ljudima i kojeg će se čovjek općenito s tim prokletstvom riješiti jer je griješan došao na zemlju,stvoren s greškom da bi je spoznao.Ovdje,uz pobrojano otrov se nastavlja širiti velikim valom pa čitava pozadina nezaliječena ispliva i donese efekat koji samo može biti rušilački,to nije od jučer.Ne od momenta ove ili one vlasti,bolesnom papagajskom retorikom o ovom ili onom,bojazni od napretka,drugog koji se ne uklapa u stereotip,tako da ovdje nikad ,a daj Bože da se varam,NIKAD NIKO NIKOM NEĆE VALJATI.

Kad čovjek bolje razluči,ovdje se više niko ne upoznava,jer se svi znaju.Ovdje više rijetko ko želi neposredni kontakt koji mu doduše nije ni potreban jer postoje zaboga društvene mreže za krađu vremena i varanje socijalnog duha homo sapiensa.Unaprijed će se mrziti,pretvarati,konstatno ne više i neposredno lagati,i pri tom u toj analizi napraviti poluidiotom jer si prozreo suštinu besmisla,da više ljudi postaju ko kokice iz šerpe,ili pucaju ili su dovoljno pokvareni da ti se prikažu kao ispravni,a nisu.U nepriznavanju grešaka koje svjesno urade da bi prizvali zločin nad prvim komšijom od nedefinisane zavisti spremni su napraviti bilo kakav fitlj da bi se vatra upalila.Po bilo kojem osnovu te i dalje pričati kako postoje protivnici.Da ne pričam o odnosu prema drugim,o funkciji ljudskog napretka kroz intelekt oslobođenog bolesti ega.Je li za to kriv trgovački mentalitet da prevariš bližnjeg svog,je li tome kriva bojazan od dilentatizma,ne amaterizma jer amater će priznati ko je i šta je,pošto se svijet od već dovoljne količine otrova serviranog na svim stranama ne zna orijentisat,niti smije pogledat u ogledalo.To koriste drugi.

Zato je psyho efekat jako bolan,bolesni smo od sebe i ne želimo lijek.Nećemo jer nam niko ne treba,svima smo uzor i pametni za svu ionako teško shrvanu zemlju.Dok katarza konačno ne zavlada,a do tada će me biti strah Boga s kakvim stokama živi bilo ko,iole normalan.

(VisokoIN)