Rešid Hafizović: Nemam ništa protiv Arapa, ali kada gubite dio po dio zemlje, gubite i tlo pod nogama!

Gost večerašnjeg Dnevnika TV1 bio je akademik Rešid Hafizović, profesor Fakulteta islamskih nauka.

Profesor Hafizović na početku razgovora odgovorio je na pitanje o čestoj nedoumici u javnosti- šta je ispravno, Bajrambarćula, Bajram šerif mubarek oslun, sretan Bajram ili…?

– Što god od to troje kažete, iako ima i nekih drugih opcija, sve je uredu. Prvi izraz je više u bošnjačkoj tradiciji, nešto što je ovo podneblje iznjedrilo. Bajram šerif mubarek olsun je više na tragu islamske tradicije i više se čuje u Turskoj i nekim drugim zemljama islamskog svijeta ali, nije anahrono i kada se kaže ovdje jer ljudi se navikavaju na to. Važno je da je iskreno i od srca.

Govoreći o Kurban-bajramu ili hadžijskom bajramu, Hafizović je pojasnio i zašto se za njega kaže da je najveći muslimanski praznik, te koliko hadž danas postaje nešto što je turističko, a koliko religijsko?

– Ima i tu dimenziju, budući da samo Bog može čitati nakane ljudskog srca pa i svakog hadžije. Poslanik Muhammed a.s je rekao; sa kakvim motivima polazite od kuće da obavite hadž, on će vam i biti takav, naglašava Hafizović.

Osvrnuo se i na poziciju muslimana danas u svijetu, kao i na ulogu ISIL-a u krvavim događajima koji potresaju planetu?

O predstojećem referendumu u Republici Srpskoj kaže:

– Vrtimo se u krug zadnjih 20 godina. Referendum je ipak izazov koji može svašta proizvesti i sama opstojnost države postaje upitna. Plaši me neodlučnost Međunarodne zajednice koja nije od jučer i to što na čelu manjeg entiteta imamo čovjeka koji je istina i ranije prijetio referendumima, međutim hoću da vjerujem da je ovo predizborni trik i da će taj čovjek pet do 12 povući kočnicu.

Akademik Hafizović na kraju razgovora za Dnevnik TV1 osvrnuo se i na polemike u javnosti po pitanju sve većeg broja Arapa u BiH.

– Nemam zaista ništa protiv Arapa ni protiv bilo kojeg naroda, sve do kada taj narod ne prijeti ovoj zemlji i građanima ove zemlje. Ali, činjenica je da velike površine zemlje oko ovog grada kupuju ti ljudi. Kada se analiziraju stvari, to je zapravo prelazak same strukture u državnom gruntu, gdje on lagano prelazi u ruke tih ljudi i niko ne zna danas-sutra kada se ti ljudi zasite ove zemlje, ne znate kome će prodati tu zemlju, a nemate načina da nekoga natjerate da zemlju prodaju kupcu koji je po našoj mjeri. Hoću reći, kada lagano krenete gubiti dio po dio zemlje, onda gubite tlo pod nogama. Doći će generacija koja će se suočiti sa tim problemom. Nemam ništa protiv da ljudi dolaze u ovu zemlju, učinio bih sve da se pitam da mogu investirati, ali da kupuju bosansko tlo – to nikada ne bih uradio.