Sociokulturni i psihološki kapacitet kao faktor turističkog razvoja

Impozantan broj turista je u toku novogodišnjih praznika posjetio Bosnu i Hercegovinu, a u tome je prednjačilo Sarajevo, gdje ih je, prema nekim procjenama, bilo skoro 100.000. Naravno, svi su obradovani izraženim turističkim interesom, a posebno oni koji su se pojavili kao direktni sudionici u pružanju turističko-ugostiteljskih usluga.

S obzirom na to da turizam proizvodi multiplikativne efekte, onda je sigurno da je niz djelatnosti povezanih s turizmom ostvarilo značajne poslovne efekte. Da bi se iskoristila ukazana prilika za sveobuhvatan razvoj turizma u BiH neophodno je izdiferencirati njegovo mjesto u općoj razvojnoj politici, jer mora se imati na umu da turizam povećava makroekonomsku stabilnost nacionalne ekonomije, ubrzava lokalni i regionalni razvoj, što se direktno reflektira na povećanje zaposlenosti.

Objektivno se može postaviti pitanje jesmo li kao država, regija ili lokalna zajednica spremni da se transformiramo u poželjnu turističku destinaciju? Postoji li adekvatan sociokulturni i psihološki kapacitet i ako nije na zadovoljavajućem nivou, šta treba učiniti da se poboljša?

Sociokulturni kapacitet uvjetovan je specifičnostima lokalne zajednice, načinom života, kulturnim i etničkim odlikama i dominantnim ekonomskim aktvnostima i uobičajeno je da se iskazuje brojem stacionarnih turista u odnosu na broj stalno nastanjenog domicilnog stanovništva, dok je psihološki kapacitet turiste je uvjetovan turističkim proizvodom, ali i njegovim očekivanjem i učešćem u kreiranju tog proizvoda.

Neke velike svjetske turističke destinacije su usljed pritisaka masovnog turizma počele da gube socijalni i kulturni identitet, pri čemu je došlo do promjena u načinu života, napuštanja tradicionalnih djelatnosti i porasta kriminalnih aktivnosti. Sve je to i bilo razlogom što su domicilni stanovnici tražili od svojih država da ih zaštiti od nekontroliranog rasta turizma, tako što će se limitrati i kontrolirati broj i koncentraciju turista. Negativni utjecaji masovnog turizma su se reflektirali i na emigriranje lokalnog stanovništva iz kulturno-historijskih jezgri, što je uzrokovalo i narušavanje urbanog identiteta, popunjenost prostora, smanjenje kvaliteta urbanog života i kvalitet doživljaja turista.

Na sociokulturni i psihološki kapacitet ponajviše utječu doživljaj turiste u prostoru i vremenu, izbor atrakcije, stavovi turista i lokalnog stanovništva, dostupnost sadržaja, ponašanje turista, kulturne sličnosti i razlike između turista i lokalnog stanovništva, te razmještaj usluga i kretanje turista. Referirajući se na spomenute faktore, razvijene turističke destinacije koriste različite upravljačke procedure za razvoj turizma u granicama prihvatljivih promjena sociokulturnog i psihološkog kapaciteta područja, pa se tako sugerira diferenciranje prostora na zone za intenzivniji turistički razvoj, tzv. “frontstage” zone, zatim stambene zone i naselja domicilnog stanovništva, tzv. “backstage” zone, te zaštitne pojaseve između ovih celina, tzv. “buffer” zone. Također, turisti se nastoje adekvatno informirati i pri tome im ukazati na različite modalitete kretanja u destinaciji. Vrlo važno za svaku destinaciju je poticati cjelogodišnju ponudu i smanjivati sezonsku koncentraciju turista.

Objektivno, Bosna i Hercegovina je sa svojim prirodnim i kulturnim atraktivnostima postala prostor koji polagano ulazi u svjetske turističke mape, ali se turizam još promatra isključivo kroz prizmu ekonomije, dok se utjecaj turizma na društvo zanemaruje. Stoga bi se u okviru izučavanja turizma i planiranja njegovog razvoja trebalo mnogo više pažnje posvetiti načinima na koje turizam utječe na municipalne zajednice, koje se u potpunosti zanemaruju u istraživanjima. Kroz istraživanja turista i njihovog utjecaja na domicilno stanovništvo mogli bi se donositi sudovi o budućnosti, što bi pomoglo u pronalasku dugotrajnih rješenja koja bi zadovoljila obje strane.