Spremite se za porast kamatnih stopa

Povećanje kamatnih stopa će predstavljati dodatni izazov za rješavanje egzistencijalnih pitanja građana, kao što je krov nad glavom.
Narodna izreka kaže: „Nevolja nikada ne dolazi sama!“. Upravo ova izreka najbolje oslikava sadašnju situaciju kako u BiH i regionu, tako i u cijelom svijetu. Ono što je krenulo kao lokalna zaraza, preraslo je u globalnu pandemiju kojoj se ne nazire kraj.

Širenje pandemije je dovelo do uvođenja restriktivnih mjera koje su negativno uticale na ekonomski razvoj država širom svijeta. Kao odgovor na ovaj izazov, donosioci odluka i kreatori politika su krenuli u spašavanje tako što su odriješili kesu i ponudili razne stimulanse lokalnim biznisima.

Ipak, nakon skoro dvije godine borbe sa pandemijom i milijardama eura ubrizganih u lokane ekonomije, pandemija je još tu, ali je sa sobom – zajedno sa svim ovim potezima od strane kreatora politike – donijela i značajnu inflaciju koja zadaje dodatnu glavobolju svjetskim finansijskim centrima i vodećim ekonomijama u svijetu.

Prema zadnjim dostupnim podacima, inflacija za novembar je iznosila 6,8 posto u Americi, 5,1 posto u Velikoj Britaniji i 5,2 posto u Njemačkoj. Kada je riječ o zemljama regiona, sa najvećom inflacijom se susreće Srbija (7,5 posto), a slijede je Sjeverna Makedonija (4,8), Bosna i Hercegovina (4,3), Crna Gora (3,7) i Albanija (3,1).

Dilema sa kojom se susreću velike sile
Cijene rastu (inflacija) kada roba postane oskudna ili se ponuda novca brzo širi. Zastoji izazvani pandemijom u lancu snabdijevanja izazvali su oskudicu, a finansijski stimulansi širom svijeta su doveli do naglog porasta ponude novca. Primjera radi, samo u zadnje dvije godine Federalne rezerve (Fed) SAD-a su povećale ponudu novca za više od 40 posto.

Do smanjenja inflacije bi došlo kombinacijom nižih globalnih cijena energije, efikasnijih lanaca snabdijevanja i stroge kontrole potrošačke moći (putem monetarne politike). To bi trebalo proizaći iz viših kamatnih stopa i smanjenja budžetske potrošnje u narednom periodu.

Na početku ovog inflacionog vala, prevladavalo je mišljenje da je inflacija kratkoročna i da će se brzo vratiti na neke normalne razine. To je bio glavni razlog izostanka bilo kakve promjene monetarne politike vodećih svjetskih sila.

Međutim, kako se inflacioni rast nastavlja, sve je više pritisaka na centralne banke da poduzmu nešto hitno kako bi zaustavili ovaj trend.

Jedan od onih koji je smatrao inflaciju prolaznim fenomenom jeste i Jerome Powell, predsjednik Feda. On se nadao da će se inflacija u sljedećoj godini smiriti i da će tada moći sporije podizati kamatne stope. Ali što duže bude čekao prije nego što reaguje, to više rizikuje da će morati još jače da odreaguje kako bi zaustavio negativni uticaj inflacije na ekonomiju.

Rizik prebrzog povećanja kamatne stope
Nakon što je mjesecima smatrala inflaciju kao prolaznu, Bidenova administracija je sada uzima za ozbiljno. Suočeni sa realnošću na tržištu, zvaničnici Fed-a se spremaju da ubrzaju okončanje svog programa stimulacije kupovine obveznica (kojima su stimulisali ekonomiju i samim time doprinosili razvoju inflacije) do marta mjeseca. Ovaj potez bi im omogućio da podignu kamatnu stopu.

Istovremeno, slična situacija je i sa druge strane atlantskog okeana. Nedavna odluka Banke Engleske (BE) da zadrži kamatne stope na rekordno niskom nivou je iznenadila mnoge investitore koji su očekivali da će doći do pooštravanja monetarne politike vodećih centralnih banaka.

Na ovakav potez BE-a reagirao je Međunarodni monetarni fond (MMF) pozvavši je da bez odlaganja podigne kamatne stope. Ne poduzimajući ništa – tvrde čelnici MMF-a – BE omogućava rast inflacije koja bi mogla iznositi i 5,5 posto početkom sljedeće godine.

Situacija za Centralnom bankom Evrope (CBE) je nešto složenija, što zbog monetarne unije što zbog prethodnog negativnog iskustva sa globalnom finansijskom krizom. Naime, tada je CBE napravio grešku jer je prebrzo reagovao i pooštrio monetarnu politiku što je dovelo do finansijske krize u Eurozoni. Prebrzo povećanje kamatne stope u Eurozoni bi moglo dovesti do finansijske fragmentacije dok je Evropa još uvijek u prilično ranjivoj fazi oporavka – SAD i Velika Britanija nemaju tu zabrinutost.

Plan D: Fed kreće u povećanje kamatnih stopa već u narednoj godini
Upitan o svom planu za opasnog protivnika, bokser Mike Tyson je jednom rekao: „Svako ima plan dok ga ne udare u usta.“

Do sada su čelnici vodećih ekonomija predlagali razne planove za ekonomski oporavak i rješavanje problema inflacije, ali ustrajnost inflacije je udarac o kojem Majk Tajson govori. Sada se svi ovi planovi mijenjaju i prilagođavaju.

Upravo to se desilo na sastanku zvaničnika Fed-a koji je završen u srijedu. Prema izjavama zvaničnika, predviđa se povećanje stope od najmanje tri četvrtine procenta (0.75%) sljedeće godine. Ali to nije sve. Većina zvaničnika predviđa još najmanje tri povećanja stope u 2023. i još dva u 2024. godini.

Šta ovo znači za obične ljude?
Od početka nove akademske godine svojim studentima govorim da je period niskih kamatnih stopa pri kraju. Istovremeno svima sam savjetovao da je ovo sada najbolje vrijeme za zaduživanje.

Naravnom, uz fiksne troškove, a nikako varijabilne. Ukoliko planirate uzimati stan, kuću, auto ili nešto drugo preko kreditne linije, sada je pravo vrijeme za to.

Odluka Feda da već od marta iduće godine (za neka tri mjeseca) krene sa povećanjem kamatnih stopa je jasan signal i drugim centralnim bankama. Smatram da će vrlo brzo BE i CBE napraviti isti iskorak i najaviti povećanje kamatnih stopa.

Onog momenta kada kamatne stope krenu rasti u SAD-u i Evropi, isto će se desiti i kod nas. Uzimajući u obzir da plate većini stanovništva ne rastu uprkos inflaciji, povećanje kamatnih stopa će predstavljati dodatni izazov za rješavanje egzistencijalnih pitanja građana, kao što je krov nad glavom.

Međutim, rast kamatnih stopa ne predstavlja problem samo za one koji tek planiraju podići kredite.

Ne, naprotiv. Ovo povećanje kamatnih stopa će jednako pogoditi i sve one kredite koji su bazirani na

varijabilnoj kamatnoj stopi. To znači da kada dođe do povećanja kamatnih stopa na tržištu, istovremeno će biti povećana i rata kredita ovim dužnicima. Koliko će povećanje biti zavisi od toga koliko će kamatna stopa rasti i od samog kredita (visine kredita i vremenskog perioda).

S obzirom da su kamatne stope već duži niz godina izuzetno niske (blizu nule), ovo povećanje neće predstavljati znatan problem razvijenim zemljama nego će doprinijeti kontroli inflacije. Ipak, povećanje kamatnih stopa će se daleko negativnije odrazite na zemlje u razvoju, pa čak i na neke zemlje u Euro zoni zbog prevelikog zaduženja i nestabilne politike.

Zemlje regiona, koje imaju slabo razvijene ekonomije i koje su posebno institucionalno nerazvijene ili neefikasne, će platiti daleko veću cijenu ovih promjena. U kojoj mjeri će se ova cijena preliti na obično stanovništvo, ostaje da se vidi. Ali, ako je suditi po dosadašnjim potezima vlasti, bojim se da će stanovništvo opet biti to koje će izvući deblji (lošiji) kraj.