Nakon dugogodišnjih spekulacija o njegovim ilegalnim poslovima i porijeklu višemilijunske imovine – hotela, kuća, stanova, prestižnih automobila, Naser Kelmendi je, konačno, i zvanično „tituliran“ kao regionalni narko-boss. Poslije pisma američkog predsjednika Baracka Obame upućenog Kongresu Sjedinjenih Američkih Država, kontroverzni albansko-bosanski biznismen, nominalno vlasnik hotela Casa Grande u sarajevskom naselju Ilidža, ušao je u „elitni klub“ sto najvećih svjetskih trgovaca drogom.
Prema američkim zakonima, Naseru Kelmendiju će biti blokirana sva imovina u SAD-u i uvedene financijske sankcije; zabrana poslovne suradnje, uključujući trgovinske transakcije, račune, osiguranja i druga sredstva. No, čini se kako je odluka vlasti SAD ipak zakašnjela, budući da je Naser Kelmendi u međuvremenu ugasio tvrtku koja je bila registrirana u američkoj državi Virdžinija.
Prije tri godine smo objavili da je, unatoč brojnim obavještajnim i policijskim izvješćima u kojima je bio markiran kao važna karika u međunarodnom lancu krijumčara droge, te negativnom medijskom publicitetu u cijelom regionu, Naser Kelmendi ipak uspio uspostaviti poslovnu suradnju s KFOR-om na Kosovu. Kelmendi je, naime, nakon ratnih sukoba na Kosovu zaključio milijunske ugovore sa KFOR-om o opskrbi međunarodnih vojnih trupa naftom i naftnim derivatima, i to preko svoje američke tvrtke. Tako je vispreni trgovac iz Peći dugogodišnji biznis sa švercom nafte, koji je započeo ‘90-ih godina, uspio uvesti u legalne tokove.
U Sarajevo je prvi put došao potkraj 1991. (tada je imao prijavljeno prebivalište u Nevesinjskoj ulici, u općini Novo Sarajevo), ali se u glavnom gradu BiH stalno nastanio tek 2003., kada je kupio hotel Casa Grande na Ilidži. Tada se spekuliralo da je Kelmendi u Sarajevo stigao sa pet milijuna maraka u kešu, ali porijeklo njegove imovine nitko nije ispitivao. Godinu dana ranije u Tuzli mu je uredno izdata prva bh. putovnica, premda su sve policijske i sigurnosne agencije u BiH od kolega iz susjednih država već bile upozorene kako je stigla „krupna zvjerka“. Nakon preseljenja u novu državu uzima i novi identitet – 2004. godine mijenja prezime, i umjesto Keljmendi postaje Naser Kelmendi, te dobija novu osobnu kartu.
No, iako je u strahu za vlastiti život pobjegao s Kosova, Kelmendi nikada nije prekinuo poslovne veze sa zemljacima. Krijumčarenje tekstila i zlata zamijenio je profitabilnijom robom; prodavao je oružje OVK-a, švercovao naftu i cigarete (‘90-ih godina je najviše poslovao sa Tvornicom duhana Rovinj), ali i goleme količine droge, što mu je donijelo najveću zaradu. U akciji pripadnika UNMIK-a na Kosovu, koja je izvedena 2001. godine u selu Zuhać, međunarodne su snage Kelmendiju i njegovom poslovnom partneru Ekremu Leki iz Peći, vlasniku privatne tvrtke Dukađini, oduzele švercovane cigarete vrijedne više tisuća tadašnjih njemačkih maraka. Sam Kelmendi je prije mjesec i pol dana na Sudu BiH priznao da je optuženog Zijada Turkovića upoznao 2002., uz posredovanje svog kuma Muhameda Ali Gašija, kada je računao na Turkovićevu pomoć u planiranom preuzimanju predstavništva Fabrike duhana Sarajevo na Kosovu.
Ranije smo pisali da Naser Kelmendi u Dubaiju ima i poduzeće koje se zvanično bavi uvozom i ugradnjom aluminijskih profila i termo-izolacijskih materijala, kao i da je u toj arapskoj državi izgradio dobre veze. Podsjetimo da je, nakon što je po nalogu Tužiteljstva BiH 31. decembra prošle godine u Sarajevu uhapšen turski državljanin Ali Koçak, za kojim su Ujedinjeni Arapski Emirati raspisali međunarodnu policijsku tjeralicu, upravo Naser Kelmendi imao ključnu ulogu u njegovom oslobađanju. Kelmendi je, naime, samo nekoliko dana poslije hapšenja njegovog tajanstvenog poslovnog partnera (Koçak je, po svemu sudeći, tek fiktivni vlasnik kompanije Turkoil Sarajevo, koju vodi Naserov sin Besnik Kelmendi) otputovao u Dubai, da bi već koncem januara tjeralica za internacionalnim prevarantom bila na volšeban način povučena.
Prisjetimo se i da su inspektori SIPA-e, prilikom pretresa Koçakove poslovne dokumentacije, pronašli ugovor o zakupu Kelmendijevog hotela Casa Grande (zakupac je dakako Koçak), koji je potpisan 23. decembra 2011., na period od pet godina.
No, najnovije informacije upućuju kako Naser Kelmendi nije u Dubai otišao samo da bi izmirio porezna dugovanja Turčina Alija Koçaka, nego se u toj arapskoj državi sastao i sa nekolicinom visokopozicioniranih crnogorskih dužnosnika, a kako bi isposlovao pozitivan ishod istrage koju je crnogorska policija, pod stanovitim pritiskom međunarodne zajednice, pokrenula u slučaju nelegalne gradnje njegovog hotela „Casa Grande“ u Ulcinju. Da je tajni sastanak sa utjecajnim jatacima u crnogorskim državnim strukturama imao rezultata, potvrdilo se već početkom maja, kada je Osnovno tužilaštvo u Ulcinju, iako je Kelmendi priznao da je luksuzni hotel sagradio bez građevinske dozvole, primijenilo tzv. institut odloženog krivičnog gonjenja i naložilo ilegalnom graditelju da za kaznu uplati 10.000 eura školi i vrtiću u Ulcinju.
Dodajmo tome da je odranije javna tajna da Naser Kelmendi najpouzdanije političke i poslovne veze ima u Crnoj Gori i na Kosovu, gdje je koncentrirana glavnina njegovih poslova. Ne računajući crnogorskog biznismena Aleksandra Đukanovića, brata bivšeg premijera Mile Đukanovića, sa kojim je u dobrim poslovnim relacijama, Kelmendijev je najpovjerljiviji suradnik u Crnoj Gori „kontroverzni biznismen“ Mujo Redža, dok je za „operativne poslove“ zadužen Fuad Nikći.
Osim što uživa nesumnjivu političku i policijsku zaštitu na Kosovu i u Crnoj Gori, Naser Kelmendi je u posljednjih devet godina, etablirajući se unutar sarajevskog podzemlja, paralelno uspostavljao veze u policiji i pravosuđu – poznata su njegova česta druženja s visokopozicioniranim sarajevskim policijskim dužnosnikom Zejnilom Lučkinom, kao i kafanski susreti sa državnim tužiteljem Olegom Čavkom. Spekulira se da je Kelmendi, prije svake policijske akcije i pretresa imovine u njegovom vlasništvu, dobijao dojave kako bi na vrijeme sakrio kompromitirajuću dokumentaciju i oružje. Ilustrativan je slučaj od prije 7-8 godina kada je federalna policija od svojih beogradskih kolega dobila pouzdanu informaciju da je srbijanska državljanka Lidija Ocokojlić (sestra Svetlane Cece Ražnatović) iz Srbije stigla u Sarajevo sa znatnom količinom droge i da se smjestila u hotelu Casa Grande. Nekoliko sati nakon te informacije specijalni policajci pod punom opremom upali su u Kelmendijev hotel, ali ni Ocokojlićke ni droge nisu našli. Našli su samo raspoloženog vlasnika Kelmendija koji je zapovjedniku specijalaca, koji je imao punu zaštinu na licu, kroz smiješak rekao: „Otkud ti Viliću, ovako rano?!“
(VisokoIN/SlobodnaBosna)
