Tužna priča Emine iz Mostara: Da nema dobrih ljudi bila bih gladna

Podijeli na Facebooku Tweet Google+ LinkedIn

Otvara bosa, iako je vani hladno, no odmah s vrata, dok nas poziva da uđemo, govori da je tek klanjala, pa se nije stigla obuti, a začula je zvono, ono koje se ne propušta. Naime, zahvaljujući humanitarnoj akciji “Topli obrok za stare samce” mostarskog Udruženja građana “Zajedno za naš grad”, Emina Ćatić (65) svaki dan ima topal obrok i hljeb, piše portal Coolstyle.

Puno mi znači pomoć

Zna ona kada će zazvoniti neko od volontera i donijeti joj hranu. Ona je samo jedna u nizu socijalno ugroženih osoba u ovom gradu kojima volonteri Udruženja svakodnevno na kućna vrata nose hranu. Dok uzima kesu s ručkom, pogled nam govori koliko joj znači.

– Puno mi znači njihova pomoć jer nemam nikakvih primanja, šta god donesu dobro mi je dođe – govori Emina.

U stanu nakon suprugove smrti ostala je sama. Nije imala sreću da dobije dijete i osjeti majčinstvo. Iza muža joj nije ni penzija ostala, jer nije imala pravo na nju, a ostala je i bez socijalne pomoći koju je primala, kao i bez invalidnine.

– Imala sam od Centra za socijalni rad 100 maraka mjesečno no i to su mi ukinuli prije dvije godine. Bili su mi obećali da će mi ponovo vratiti tu jedinu pomoć, no još nisu – priča Emina, dok se bori sa suzama u očima.

Zbog starosti, ali i lošeg zdravstvenog stanja, nije u mogućnosti da radi, živi isključivo od pomoći dobrih ljudi i komšija koji joj pomažu. Boli je nepravda. Da je sreće, tvrdi, imala bi penziju, koliku-toliku, a ovako da nema humanih ljudi ni koru hljeba ne bi imala, bila bi gladna. A takvih je dana bilo više nego što nam otkriva, sudeći po izrazu lica.

Plati režije kad ima

– Dragi Allah i dobri ljudi mi pomažu pa nekako sastavljam kraj s krajem, bila bih gladna inače, od čega ću uzeti kad nemam. Nije lako. Nije lako nikome u današnje vrijeme, ali opet dobri ljudi odvoje koliko mogu pa pomognu. Dva čovjeka u mom džematu mi pomažu koliko mogu, a nije ni njima lako, od platice žive, a sve treba, pa i ne možeš ni očekivati, svak moj sine životari- dodaje Emina, i zahvaljuje Bogu na svemu.

Plati režije kako može i kad može. No ono što je najviše boli je samoća.

– Samoća je ubitačna. Živi tu blizu mene jedna profesorica, jako draga i humana, nekada me obiđe, obiđe me i rodbina, no većinom sam sama. Ko mi god otvori vrata da vidi kako sam, zahvalna sam mu – govori Emina.

A ona je samo jedna od 33 samca sa područja Mostara za koje volonteri svaki dan na kućnu adresu odnose topal obrok i hljeb, voće, sokove i kolače i tako već dva mjeseca. Ovo je treća godina za redom da uspijevaju zahvaljujući donacijama realizovati ovu hvale vrijednu akciju.

Svaki dan 33 obroka

– Svaki dan podijelimo 33 obroka starim samcima. Na početku akcije ih je bilo 34, no jedna osoba je preminula. Sve su to osobe na rubu egzistencije, više gladni nego siti. Pobrinuli smo se i da osiguramo lijekova kome je šta bilo potrebno, kao i premije osiguranja za one koji to nisu bili u mogućnosti uplatiti – ističe Ibro Puce predsjednik Udruženja.

Planirano je da akcija traje do 10. marta, kako bi starim i iznemoglim osobama pomogli da prežive zimske dane.

Više vijesti