Razne narodne pjesme i priče svjedoci su ljepote i plemenitosti konja. Ove divne životinje možemo naći u svim dijelovima svijeta, a njihov značaj za čovječanstvoje već davno potvrđeno. Ljudi su konje kroz historiju koristili u razne svrhe: u ratovima, u poljoprivredi, saobraćaju, a danas se najčešće koriste za relaksaciju i sport. Iako ljudi koji znaju cijeniti i poštovati životinje danas i nisu više tako česta pojava, oni se i danas mogu uočiti i pronaći.
Vozeći se od Sarajeva do Visokog, često sam viđala konje pored puta, i to u blizini Visokog, a kako konji nisu više tako česta pojava u našoj okolini, interesovalo me kome pripadaju. Tako sam saznala za Konjički klub „Visoko“, koji se nalazi u krugu nekadašnje kasarne, i odlučila da ga posjetim, jer su konji životinje koje volim, ne treba ni zanemariti moju dugogodišnju želju da se nekada okušam u jahanju. Na moju sreću, kada sam došla u klub kako bi prikupila materijal za ovaj članak, prvo što su mi ponudili je da probam jahati. Iako je to bila samo kratka „šetnja“ na konju, za mene je to bilo nevjerojatno iskustvo povezivanja sa životinjom. Sanjin, koji je već godinu dana član kluba i koji je vodio konja, mi je pričao o njihovom odnosu i povezanosti s konjima i klubom – ta povezanost se primjeti i osjeti već pri prvom pogledu, gotovo ju je nemoguće izbjeći jer se ona osjeti čim uzjašeš konja.
U razgovoru sa Memnunom Trakom koji je glavni trener saznala sam da je klub osnovan prije 4 godine, dogovorom nekoliko vlasnika konja koji su prihvatili svoje konje dati na korištenje klubu. U klubu danas ima 10 konja, a posjećuje ga oko 50 redovnih i aktivnih članova koji uz to volontiraju u klubu i njeguju konje. Programi koje klub nudi su: škola jahanja, terapijsko jahanje, uzgoj konja, program pansiona (iznajmljivanje prostora i kompletne infrastrukture drugim vlasnicima konja). Organizuje se i iznajmljivanje konja, s tim da onaj ko iznajmljuje konja mora znati sve o konjima i dokazati da zna kako se treba postupati s njima – to se radi kako bi se spriječile moguće nesreće i rizici.
Nedostaje nam program sportskog jahanja
Jahanje kao sport u BiH nije toliko popularno, tako da klub još uvijek nema program obuke za sportsko jahanje. Ipak, konji kluba „Visoko“ učestvuju u Endurance takmičenjima (takmičenjima izdržljivosti od 60 do 150 km jahanja) koji mogu trajati i do 2 dana, a uzimaju učešće i u galopskim utrkama. Klub se finansira od ličnih sredstava i prihoda koje imaju od usluga koje pružaju, a pomoć općine nije toliko izražena. Politika kluba je odgojiti generacije koje će zavoljeti konje i dati svoj doprinos opstanku i razvoju kluba, generacije koje će naslijediti i usavršiti klub i dati garanciju za njegov opstanak.
Porijeklo konja se izuzetno cijeni i vrlo je bitno. Različite pasmine konja se počinju jahati u različitoj dobi, npr., engleski galoperi se jašu od prve godine kako bi se od druge godine mogli trkati, bosanske i arapske pasmine i lipicaneri se obično počinju jahati sa dvije i pol do tri godine. Potrebno je 3-6 mjeseci ujahavanja (priprema za jahanje) da bi se konj mogao početi učiti i ostalim stvarima. Nakon što se konj nauči jahati onda počinje pravi rad kada se on uči disciplini i poslušnosti da bi se mogao koristiti za sportsko jahanje i druge programe u klubu.
Planova za budućnost kluba ima mnogo, ali Memnun Trako kaže da ne žele žuriti jer „stvari se najbolje urade ako se urade polahko i bez žurbe“. Pokrenut je uzgoj arapskih konja, trklub za sada ima jednu čistokrvnu arapsku kobilu i njeno ždrijebe. Također planira se otvoranje ljetne bašte i igrališta, za buduće članove kluba koji imaju djecu. Ipak pokretanje sportskih aktivnosti je primarni cilj ovoga kluba što bi omogućilo predstavnicima kluba učešće i na drugim takmičenjima, a planirano je i osposobljavanje berem dva takmičara iz svake discipline.
Terapijsko jahanje
Od svih programa koji klub nudi najviše se ističe terapijsko jahanje, koje se organizuje kako bi se pomoglo štičenicima zavoda “Drin” i “Bakovići. Više o tome je objasnila dr. Aminu Mušiju, koja je jedna od fizioterapeutkinja u klubu.
Šta se podrazumijeva pod “terapijskim jahanjem”, da li je to samo “šetnja” na konju ili nešto više?
– Terapijsko jahanje predstavlja uporabu konja u svrhu postizanja različitih terapijskih ciljeva: fizičkih, emocionalnih, socijalnih i edukacijskih. Terapija se može raditi grupno ili individualno, zavisno od stepena i vrste deformiteta, a i potrebe korisnika terapijskog jahanja. Terapija konjima ne mora podrazumijevati samo “šetnju” na konju, u terapiju se može ubrajati i vodanje konja, čišćenje, hranjenje, iako samo jahanje najbolje pomaže u terapiji.
Kada je osmišljen ovaj projekat i kolika je zainteresovanost za njega?
– Ovaj projekat Terapijskog jahanja osmišljen je početkom prošle godine. Sa radom smo počeli u mjesecu Maju 2011. Trenutno imamo nekoliko korisnika terapijskog jahanja (Autizam, Cerebralna paraliza, Down syndrom i nekoliko hiperaktivne djece).
Koja je svrha terapijskog jahanja tj., koji su učinci?
– Učinci terapijskog jahanja se mogu podijeliti u 3 skupine:
FIZIOTERAPEUTSKI učinak: poboljšanje ravnoteže, koordinacije i pokreta, poboljšanja držanja kičme i općenito tijela, opuštanje, upoznavanje vlastitog tijela, uspostavljanje kontrole, regulisanje mišičnog tonusa, povećana pokretljivost karličnog dijela što utiče na pokretljivost kukova i time pomaže ravnoteži kičme, stabilizacija i mobilizacija glave i tijela, olakšano učenje samostalnog sjedenja, stajanja i hodanja.
PSIHOLOŠKI učinak: djeluje na poboljšanje koncentracije, motivacije, prepoznavanje, prihvatanje i prevazilaženje strahova, jačanje osjećaja povjerenja i vjera u sopstvene sposobnosti, smanjenje frustracija, osjećaj zadovoljstva.
SOCIJALNI učinak: učenje pravilnih reakcija u ponašanju, poštovanje zajednički postavljenih pravila, učenje kompromisa, smanjenje agresivnosti, osjećaj odgovornosti, izgradnja prijateljstva, uspostavljanje povjerenja u odnosu na konja, terapeuta i prema drugim jahačima.
Svrha terapijskog jahanja je, zapravo, povezanost konja i čovjeka. Ako ova interakcija nije moguća (ako je štetna za jednu ili drugu stranu), onda je to glavna kontraindikacija.
Konj sa svojih leđa na jahača prenosi 90-110 impulsa u minuti. Ti impulsi stimulativno djeluju na sva čula u ljudskom organizmu, a stimulacija malog mozga direktno utiče na centar za ravnotežu, stimulišu se karlični i vratni mišići, poboljšava se koordinacija, balans, simetrija tijela.
Da li to je to samo za osobe s posebnim potrebama ili i za druge osobe koje npr., pate od stresa, umora i sl.?
– Iako se terapijsko jahanje prvenstveno koristi za osobe s posebnim potrebama (što je pokazalo izuzetno dobre rezultate), nije isključeno da ovu vrstu terapije također mogu koristiti radno sposobne osobe, u vidu rekreacije i održavanje kičmenog stuba u “koliko-toliko” pravilnom položaju. Boravak u prirodi, druženje i jahanje mogu itekako otkloniti bar dio nagomilanog stresa.
Ima li planova oko proširenja programa i na druge zavode, udruženja i organizacije za osobe s posebnim potrebama?
– Planiramo proširiti program Terapijskog jahanja i surađivati s drugim zavodima, udruženjima i organizacijama za osobe s posebnim potrebama. Također, planiramo preurediti prostorije Konjičkog kluba i zaposliti još mladih, ambicioznih, i odgovornih ljudi u svrhu postizanja što boljih rezulatata Terapijskog jahanja.
Da li ste zadovoljni dosadašnjim rezultatima projekta Terapijskog jahanja?
– Zadovoljna sam našim dosadašnjim radom i rezultatima. Svaki pomak me ispunjava neopisivom srećom i nadom da će to biti korak naprijed svakog korisnika Terapijskog jahanja.
Nakon toliko novih saznanja i nakon ovakvih odgovora ne preostaje mi ništa drugo nego poželjeti svu sreću svijeta u ostvarivanju njihovih planova, jer volja i njihovo očito uživanje u onom što rade su ostavili dubok utisak na mene. U vremenu kada je vrlo česta pojava maltretiranje i zlostavljanje kako ljudi tako i životinja, pravo je osvježenje vidjeti da još uvijek ima ljudi koji vole životinje i koji vole brinuti o njima.
(Piše: Semira Kubat)
