Utrka u Velikoj Britaniji za dječaka iz BiH

U manje od dva dana dvojica Britanaca su prešla 84 milje (135 kilometara) od jedne do druge obale Velike Britanije. Cilj im je isti kao i roditeljima petogodišnjeg dječaka Akila, koji svoju trku tek treba da dobiju. Želja da dječak iz Visokog pobijedi tumor povezala je dvije obale Velike Britanije jednom trkom, ali i dvije porodice u dva dijela svijeta.

Dok je Šepardova žena Džema čekala ovu dvojicu trkača sa vodom, sendvičima i flasterima, u Turskoj, iz bolnice, Akil i mama Selma i tata Elvir bodrili su svaku pređenu milju, smijali se videima nastalim na putu i osjećali se hrabro jer nisu sami.

Priča o prijateljstvu, humanosti i nadi počinje prije sedam godina kad Elvir Hadžihalilović počinje da radi sa Garetom Šepardom, bivšim pripadnikom britanskih padobranskih jedinica. Tada nije ni slutio da će tadašnji šef postati jedan od saboraca za ozdravljenje njegovog sina.

https://www.facebook.com/gareth.shepherd.50/videos/10155677112773282/

“Kad je Šepard čuo koja je sudbina zadesila našeg Akila (prim. aut.: dijagnostifikovan mu je tumor na mozgu), a zna da novac za liječenje nemamo, odlučio je da će on organizovati ovaj događaj – trku na čuvenoj Stazi Hadrijanovog zida. Cilj je da skrene pažnju i skupi što više novca za Akilovo liječenje posredstvom platforme GoFundMe”, navodi Elvir Hadžihalilović.

Na ovom poduhvatu, po veoma toplom vremenu i prilično nepristupačnoj stazi, Šepardu se pridružio Stiven Palmer, koga tata Elvir nikada nije upoznao. Krenuli su od mjesta Bounes-on-Solvej na zapadnoj obali, a drugi dan trke, nakon 39 sati na stazi, stigli su na istočnu obalu Velike Britanije u mjesto Volsend.

Žuljevi i bolna stopala za liječenje

“I mi imamo djecu i znamo koliko smo srećni kada su zdrava, ali i što imaju kvalitetno besplatno liječenje. Na ovaj epski put Šepard je krenuo uz podršku prijatelja. Prvi dan su prešli 40 milja, onda ih je uhvatila noć, pa su, već iscrpljeni i umorni, pokušali da nađu neko sklonište u prirodi i pripremiti se za nastavak puta. Gotovo bez sata sna, sa izgrebanim tabanima i bolovima u nogama, dočekao ih je drugi dan trke po neobično sparnom danu. Ipak, sjajan impuls da nastave dalje i završe trku i pored povreda, žuljeva i jake boli davali su im ljudi svojim porukama i donacijama za Akilovo liječenje”, kaže Džema Konli (Šepardova supruga).

Britanci, koji slove za hladne i proračunate, donijeli su radost u tamo neko onkološko dječje odjeljenje jedne bolnice u Turskoj. “To je nama, u ovoj situaciji, veće od planete”, dodaje otac Elvir.