Ja sam za jačanje policije jer nam daje veću sigurnost, za više izdvajanje zdravstvu, školstvu kojima se mora vratiti dignitet. Čuo sam da u USK liječnik ima plaću od 1.000 KM, dok u administraciji uposlenik sa srednjom školom ima više. primanja. To se mora promijeniti.
U pauzi između više praznika toko januara u Parlamentarnoj skupštini BiH trebao bi biti potvrđen mandatar Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda, a onda i novi saziv Vijeća ministara koji će imati tek tri godine mandata. Nakon kratkog odmora u zimovalištu, Bevanda je jučer započeo sklapati okosnicu rada tima zvanog Vijeće ministara, te dao intervju za bh. izdanje Večernjeg lista.
Što će biti Vaši prvi potezi kao predsjedatelja Vijeća ministara?
Želim napraviti temeljiti uvid u stanje u svim resorima u Vijeću ministara i prema tome utvrditi plan rada.
Što to znači, što je vaša agenda?
Prioritet svih prioriteta je ulaženje u realno stanje, suočavanje s ekonomskom situacijom koja je preteška. Mi moramo točno detektirati gdje smo s provedbom zakona koji su bili blokirani, a vezani su za euroatlantske integracije.
Vi govorite trebamo, ali ne čini li se i vama da je malo političara, dužnosnika pa i vaših prethodnika bilo spremno suočiti s realnošću. Otkuda optimizam kada se već iz nacrta proračuna entiteta nazire novi deficit, zaduženje, još nerealnija potrošnja?
Ja previše ne bih komentirao stanje u entitetima, ponajprije u Federaciji jer je poznat moj politički stav prije svega vezano za federalnu Vladu. Ali, u pravu ste. Zabrinjavajuća je nerealnost. Stavke rashodovne strane pravi se bez ikakvog promišljanja kako namaknuti novac. Trezorskim zapisima koje emitiraju entiteti se uništavaju aranžmani s Međunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom bankom, a napose grant sredstva Europske komisije. To me iskreno zabrinjava. Time se samo produžava jedna agonija i ide se logikom – izdat ćemo trezorskih zapisa onoliko koliko nedostaje novca. Trezorski su zapisi kratkoročne vrijednosnice koje dospijevaju na naplatu.
Je li u takvim uvjetima moguće reprogramirati sporazum s MMF-om, ali i Svjetskom bankom?
Sam sporazum s MMF-om je obuhvatio državu Bosnu i Hercegovinu i dva entiteta. Prije toga postavljeni su vrlo jasni uvjeti oko kojih smo se obvezali potpisujući pismo namjere s MMF-om koji su istodobno napravljeni za našu dobrobit. To podrazumijeva racionalizaciju potrošnje, donošenje kvalitetnih zakona. Prije svih zakon o fiskalnoj odgovornosti koji, eto, nije donesen. Meni je žao što taj posao nije napravljen u ovome prijelaznom razdoblju jer bi nam svima bilo bolje. U javnosti se pogrešno prezentiralo ono što je bio aranžman sa MMF-om, Svjetskom bankom i Europskom komisijom i kvazianalitičari su krivo prezentirali stvari. U pismu namjere nema ništa što je štetno i ucjenjivački. Mi ćemo se morati praktično vratiti na sadržaj ovoga pisma i suočiti s činjenicom da imamo preveliku potrošnju na administraciju, nakon toga moramo napraviti reviziju socijalnih davanja. To međutim znači da oni koji su u stanju socijalne potrebe dobiju još više, a da se neka prava ukinu. To je jedini način da dođemo do održivog proračuna i načina življenja.
Hrvatska se jednako tako suočava s krizom i potrebom za uštede. Kao moguće mjere najavljuje se rezanje administracije, povećanje PDV-a. Što je rješenje za BiH?
Tu nema jednoznačnog rješenja i stanje se mora temeljito sagledati. Kada je u pitanju PDV, eksplicite moj je stav da nisam niti za diferenciranu stopu niti za podizanje ove stope.
Zašto?
Povećanjem PDV-a krajnja potrošnja će se sigurno smanjiti. Ako je na snazi tablica množenja, jer je tablicu dijeljenja ukinuo visoki predstavnik, onda se dolazi do zaključka da će i primjerice kućni proračun ostati isti, a moći ćete kupovati manje stvari. Postoje i populistički zagovornici uvođenja diferencirane stope na kruh i osnovne potrepštine. No, ni s time se ne bi ništa dogodilo jer bi time samo obogatili pekare a cijene toga istog kruha ne bi se smanjila. Zagovornik sam zadržavanja sadašnje stope PDV-a, ali i povećanja socijalnih kapaciteta i njihovih jasnog utvrđivanja u proračunima. Da se stanje s prikupljanjem PDV-a može poboljšati, govore podaci o radu Uprava za neizravno oporezivanje kojega vodi Miro Džakula. Kada svi drugi pokazatelji govore o padu, uvođenjem discipline ostvaren je rast prihoda od neizravnih poreza za 6 posto. Potrebna nam je disciplina po svim osnovima ubiranja prihoda.
Što je s kresanjem administracije i eventualnim smanjivanjem plaća?
To je vrlo osjetljivo pitanje, no moramo se konačno suočiti s njim. Činjenica je da je prevelika potrošnja za ukupnu administraciju.
Podaci govore da se na administraciju troši 70 posto!
Da budem jasan do kraja, ja sam za jačanje policije jer nam daje veću sigurnost, za više izdvajanje zdravstvu, školstvu kojima se mora vratiti dignitet. Ja sam čuo da u Unsko-sanskoj županiji liječnik ima plaću od 1.000 maraka, dok u administraciji uposlenik sa srednjom školom ima viša primanja. Moraju se tu postaviti jasni kriteriji. Zato je potrebno prioritete drukčije posložiti. Nemam ja iluzija čak i da mogu tu administrativnu hobotnicu poremetiti, ali stvari se moraju početi mijenjati.
Najavljuje se još teža financijska godina s obzirom na usporavanje svjetskog gospodarstva. Postoje li vatrogasne mjere koje Vijeće ministara i ostale razine mogu poduzeti kako bi se ublažile ove posljedice na BiH?
Otkako sam u vlasti od 2007. upozoravam da smo u kontinuitetu u krizi, uostalom kao i cijeli svijet. I pokazalo se, da su svi oni koji su tvrdili da će nas kriza zaobići, da su bili u krivu. I najsnažnija svjetska gospodarstva se povijaju pod teretom krize, samo su iznimke azijske zemlje i Njemačka. Vatrogasnih mjera nema i ne može ih biti i zato mislim da je posebno šteta što prethodna godina nije iskorištena, napose u Federaciji otkako je ova Vlada na sceni, da se nastave reforme. Aranžmani s MMF-om i Svjetskom bankom, EK trebali su dovesti da se napravi zaokret. Na svim razinama neće biti moguće povećavati potrošnju a nisam siguran da će se moći dočekati kraj godine s izvršenjem proračunskih stavki osim ako ne bude dotiskivanja trezorskih zapisa bez odluka parlamenata.
A može li se očekivati injekcija od komercijalnih banka?
To je zabluda budući su banke općenito u krizi ili posluju puno opreznije i sa skupljim kapitalom. Najveća je odgovornost na vlastima koje moraju priznati narodu i biračima kakvo je stvarno stanje a onda vući poteze s posebnom odgovornosti prema socijalnim kategorijama.
Je li prodaja ‘obiteljskog srebra’ jedna od mogućnosti za krpanje proračunskih rupa kako primjerice najavljuju iz Federacije?
Čuo sam posljednjih dana svakakvih ideja. Evo ja sada vam postavljam pitanje kada razmišljate o svome kućnome proračunu je li vrijeme za prodaju neke imovine kada je sve obezvrijeđeno. Samo onaj tko ima novac sada kupuje ili tko nije riješio stambeno pitanje, sada bi ga mogao riješiti.
A je li kod nas situacija takva da se državna poduzeća ipak moraju prodati po svaku cijenu ili što kažu ‘ne daj Bože’?
Po meni apsolutno nije. Nedavno sam čuo da se razmišlja o privatizaciji Lutrije. Ja nemam dalje komentara. U svakom slučaju nije vrijeme ze bilo kakvu rasprodaju nego treba poticati gospodarstvo i privatnoj inicijativi. S druge strane treba bitio socijalno osjetljiv i zaštiti najosjetljivije kategorije.
Iz kojih izvora to mislite, domaćih sredstava, MMF-a … ?
To uopće nije važno. Proračun mora biti realno kreiran.
Čini mi se ipak, da se u BiH općenito s kreiranjem proračuna razmišlja sustavom sadake, a ne razvoja i napretka…
Tu je mudrost vlasti da socijalno osjetljive ne ugrozi a da potakne gospodarstvo. To je zakon spojenih posuda.
Unutar Vijeća ministara bit će jedna od politički najšarolikijih koalicija. Može li se očekivati da će funkcionirati skladno budući je čak 15 mjeseci trebalo za postizanje dogovora o samom sazivu?
Raduje me što je došlo do dogovora ne ulazeći u samu činjenicu moga imenovanja što je uslijedilo kasnije kao rezultat dogovora dva HDZ-a. Stranke koje su postigle dogovor su predstavnici naroda i građana koji žive u BiH. To meni daje optimizam da ćemo u Vijeću ministara imati najkvalitetnije kadrove. Sinergijom kvalitete možemo doći do rezultata. Pri tome ću zasigurno širiti pozitivno ozračje i mislim da će Vijeće ministara dobro funkcionirati.
Hoće li vlasti na državnoj razini u ovoj godini konačno ispuniti uvjete da bi se potpisao sporazum o otvaranju pregovora o pristupanju Europskoj uniji?
Dug je naš put za konačni cilj. Međutim, mislim da će se sada stvari intenzivirati jer je to zajednički cilj. Nitko ne spori opredjeljenje za Europsku uniju i na tome gajim značajan optimizam. A mi u Vijeću ministara smo upravo predstavnici stranaka koje su dobile povjerenje.
Hoće li to biti u ovoj godini?
U ovoj je godini to realno, potpisati i početi pregovore.
U posljednje se vrijeme s uvjetima za približavanje Europskoj uniji sve ozbiljnije naglašava i pitanje ustavnih promjena što je vrlo ozbiljno, složeno pitanje. Je li ih realno očekivati skoro s obzirom da je BiH samo oko uspostave vlasti trebala 15 mjeseci?
Dogovor oko Vijeća ministara je prevažan. Radi se o strankama koje imaju kapacitet u Parlamentu mijenjati ustav, a takopđer sve stranke se i oko toga slažu da to treba napraviti jer je ovakvo stanje neodrživo.
U kojem pravcu mijenjati Ustav?
U pozitivnom!
Dok ste odgovarali na ovo pitanje pogledali ste na zapad, a tamo je granica Hrvatske, odnosno skoro Europske unije. Očekujete li objektivno probleme nakon toga događaja?
Ako pogledam i na sjever je Hrvatska.
Ali i na jugu?
Da. Ta granica je za nas prevažna. I jedan od prioriteta bit će intenzivni kontakti sa susjedima, prije svega s RH s kojom imamo najdužu granicu. Treba biti aktivan u tome procesu. Ohrabruje me što je jedna od prvih izjava Milanovića bila što će jedan od prioriteta biti suradnja s BiH. Mi iz BiH se moramo prije svega staviti u ravnopravnu poziciju budući me jako živcira što smo počesto u podređenom položaju. Mi smo dobri susjedi, upućeni jedni na druge, položaj hrvatskoga naroda i bezbroj pitanja je vezano za naše odnose.
Niste odgovorili što nakon ulaska Hrvatske u EU?
Iz BiH se često čuje kako će se odnosi zakomplicirati, otežati. No, Hrvatskoj je prije svega stalo do dobrih odnosa s BiH. Gledajući čisto interesno BiH je najveće tržište Hrvatske i obrnuto. Pozitivna vanjskotrgovinska bilanca jasno upućuje da je Hrvatskoj jako bitna Bosna i Hercegovina.
Je li pri tome realan strah dijela političkih predstavnika kod Bošnjaka da bi veća uloga Hrvatske i Srbije u BiH mogla biti štetna za Bošnjake?
To je rezultat medijskih manipulacija ali i neodgovornih političkih izjava. Ako primjerice Hrvati u BiH ne znaju što hoće i kako to ostvariti, onda im nitko ne može pomoći, ni Hrvatska ni bilo tko drugi. Meni nije pomoć to što ja imam dvojno državljanstvo i što mogu otići u Hrvatsku. Ovo je moja država i ovdje se trebamo izboriti da budemo ravnopravni. Ja međutim na ovoj poziciji želim zastupati interese mog Mostara, moje Blatnice, moga Sarajeva, moje Banja Luke. Ja nikada neću pristati da sve to nije i moje. Mislim da je interes svima, i Bošnjacima, Hrvatima i Srbima da konačno shvatimo da smo zajednica tri naroda i svih građana i da trebamo raditi kompromise na dobrobit svih nas koji ovdje žive.
Hrvatski premijer Zoran Milanović nedavno je, kao jednu od prvih inicijativa istaknuo gradnju jadransko-jonske autoceste kroz BiH kako bi se spojio Dubrovnik. Kako vi na to gledate ponajprije na navode da bi u BiH taj koridor ušao samo pet kilometara a onda opet prolazio hrvatskim teritorijem?
Moj je osobni stav takav da sve što se gradi da je dobro pa i tih samo pet kilometara. Međutim sasvim normalno, strateški je interes Hrvatske, kao i Crne Gore izgradnja jadransko-jonskog pravca, ali i koridora Vc. Prije svega ove države trebaju utvrditi političke interese jer je gradnja autocesta na dobrobit sviju. Ja ne bih želio sad stvarati probleme oko toga kuda će se i kako graditi, ali mislim da se pri tome treba držati ranije postavljenih kriterija da je ova autocesta uklopljena u jadransko-jonsku transferzalu.
Hrvatska će navodno graditi samo pet kilometara u Hercegovini, a Federacija samo deset jer su se opet pojavili problemi?
To je jedna stara priča.
Pa je li vrijeme da se ta priča završi?
Treba je završiti. Brine me međutim da se nastavlja improvizacija i crtanje trase koridora flomasterom, izmjena zakona o eksproprijaciji kako bi se nagradila bespravna gradnja oko Sarajeva. S druge pak strane stalno se problematizira o dijelu Hercegovine što ne vodi ničemu dobrom. Na samome zasjedanju federalnog Parlamenta, kojega sam još uvijek član, ukazano je da je novi prostorni plan s novom trasom neustavan i nezakonit jer su županijske ovlasti pometene. To nije dobro i ovo će ponovno usložniti situaciju.
Hoće li se onda ikada spojiti autocesta kroz Hercegovinu zbog ‘spornih’ dionica oko Blagaja i Počitelja budući da je glavni projektant ovoga dijela autoceste Petar Kralj ustvrdio da će cijeli posao sada poskupjeti za 78 milijuna eura?
Na sve smo to ukazali i reagirali, ali broj ruku u Parlamentu nam ne daje mogućnost to osporiti i da je prevladala neodgovorna politika.
Kako onda s takvom politikom graditi budućnost?
Treba stalno ukazivati na takvu politiku i struku gurati u prvi plan. Dokaz da se upornost isplati je i ovaj dogovor koji je postignut.
Je li to onda signal da u Federaciji treba redefinirati sadašnje odnose u vlasti?
U svakom slučaju. Toliko je toga loše urađeno u posljednjih devet mjeseci da nam sada ne preostaje ništa drugo nego se vratiti u okvire zakona i ustava i krenuti od početka čak i bez obzira na to što su i ti akti protivni interesima Hrvata.
Kako gledate na moguću političko-pravnu rekonstrukciju Federacije u kojoj bi se ukinule županije?
U sadašnjoj situaciji to nije moguće. Ustav treba mijenjati temeljito i ne može se krenuti od toga. S ukidanjem županija dobili bi ekonomičnije rješenje, ali to bi stvorilo velike probleme jer bi imali unitarni građanski entitet. Prije toga treba riješiti nacionalna pitanja i onda pristupiti ovoj rekonstrukciji. Ja nisam pristalica ad hock rješenja i u prošlosti su nam se takva rješenja pokazala kao problematična. Svi problemi u BiH se trebaju rješavati između političkih čimbenika iz triju naroda i građana unutar zemlje koji pobijede na izborima.
Je li onda vrijeme za ukidanje OHR-a i praktično samo ostanak Ureda Europske unije (EU) jer zagovarate domaća rješenja?
Moje osobno stajalište je takvo. No, sasvim je jasno da mi nemamo snage niti kapaciteta određene procese rješavati zbog čega će OHR duže vrijeme ostati ovdje, a ja nisam sretan zbog toga.
(VisokoIN/Vecernji)
