Piše: Amar Kulović
Dolazimo do perioda kada sveti mjesec u lunarnom muslimanskom kalendaru,Ramazan,dolazi iz godine u godinu u razdoblje sparnih ljetnih dana.Kiša što je kratko pala danas je makar na sekund osvježila vreli visočki asfalt,mimo njega i ostatak prostora koji pripada ovoj općini,kojima će najviše trebati zbog usjeva.Samim tim spomen ramazanskog posta će ponajviše zbog vremenskih (ne)prilika postati tegoba,što bolesnom što i radno sposobnom stanovništvu,ljudima koji rade teže fizičke poslove,da ne preskočimo i one manje naporne svejedno dobivamo riječ-patnja.To je već vjerovatno jasna stvar,a ramazan se već približava za nekoliko dana.
Nije sporna stvar da se vjerska okupljanja i običaji u ovom podneblju Balkana koriste od početka demokratizacije kao povod i za političku propagandu.Vrlo brzo će zajednički iftari biti odličan propagandni performans za sabiranje potencijalnih glasova bez obzira na tobožnju pasivnost Visočana.
Vjerovatno je takvo pravilo sadržajno u tom domenu,nije sporan ni povod skupljanja,ali kada je vrijeme ramazana pojavi se i mogućnost zavirivanja i u tuđu trpezu preko malih ekrana,nerijetko su to švedski stolovi gdje se materijalno pokazuje floskula-ja postim,baštinim ramazan i musliman sam.Odlično,zašto onda je jedan od islamskih postulata da se nahrani gladan komšija što je potkrijepljeno ajetima i hadisima Muhammeda a.s.(ne onim od pet maraka kako je studentariji dočaravao prof. Besim Spahić na Fakultetu političkih nauka pričajući o nekim jeftinim brošurama koji uzimaju u kontekst ime vjerovjesnika) jedan veliki upitnik iznad glave iole racionalnom ljudskom biću,i to ne samo muslimana,nego i ostalih pripadnika monoteističke vjere….
U sihkizmu koji je mješavina katoličanstva i islama nahraniti gosta je obaveza,da ne pričamo o gladnom komšiji,a sve hipoteze dolaze od činjenice da je svakim danom sve više i više gladnih ljudi( narodna kuhinja u Visokom kao primjer ne postoji iz ko zna kojih razloga,prvi će izgovor biti materijalna situacija),kako da obespravljeni član zajednice bude sretan i zadovoljan vidjevši odnekud golemu trpezu netom kasnije popraćenu zvucima želučanog varenja,štucanja podrigivanja,gasova,a kad je već na snazi sloboda mišljenja slobodno ću reć-prdeža uz obavezni tam tam rukama po stomaku-elhamdulilah.Tipično podsjećanje na rimske legionare samo u drugom kontekstu i sistemu većeg i manjeg u 21.stoljeću. Nije tako?Ko to razumije gladan stomak?
Godinama nakon rata u ovom gradu ispliva na površinu jedna teška doza pokvarenjaštva,dvoličnosti i ishitrene beskompromisne laži o dobru i zlu,prebrojavanja djela i duhovnosti,dokazivanja pripadnosti spiritualizma islamskog svijeta i pobožnosti o vršenju vjerskih običaja,isto kao što je već postalo javno,što je pravo drugog,da ramazan nije nikakva prepreka da recimo sada ode na godišnji odmor i obavezno ljetovanje na more gdje uopće nije bitno kakav je to period da bi se opravdao unos etanola-prvi slučaj se koristi dogmom i doktrinom vjere kako bi nadoknadu potražio za Bajram kada se otvaraju flaše i kada izvjesna Dara Bubamara,interpretator grandovskog šunda kojeg je Antonije Pušić prozvao turbo-folk(što je jedna druga doza licemjerstva za neke druge priče ) pokušava na nagovor Hayatovog novinara izgovoriti Bajram šerif mubarek olsun…
Kad se čovjek okrene unazad ta ista televizija je za potrebe nekih sopstvenih, jeftinih emisija od Visokog pravila priču gradića gdje se u velikim dozama masovno opija(usud stečen po tome što je ovdje prepičavanje i informacija brža od interneta i prema reakcijama ljudi obzirom da taj dio programa ne pratim nit me zanima programska politika) …
Svačije pravo na orgije,svačije pravo na utemeljenost,svačije pravo da radi šta hoće i to je već k'o definisano ovakvim sistemom slobode..upitno jeste čemu onda priča o neispravnosti tih „šejtanskih postupaka“,busanje u prsa vjerskoj(što jedino kod nas definiše i nacionalnu pripadnost),reisove i ostale poglavarske fetve i slika materijalizma u periodu kada se u svetom mjesecu čovjek približava Bogu i na jedan momenat bar pokuša apstinirati od jela,pića,pušenja i drugih tjelesnih užitaka….
Nikad čovjek neće biti svetac jer je grešan od nastanka i nema prefiksa perfekcionizma u njegovom životnom ciklusu,ali ako ništa treba biti realan,na zemlji i priseban u prezentaciji sopstvenih mogućnosti,postoji i sadaka koja se daje gladnim,ali pričati o iftarskom jelovniku ispred kamera u ogromnim količinama ,u vremenima poput ovih ne izgleda baš prijatno posmatrajući sa strane,da ne istaknem dozu pojedinih ramazanskih priča bez ijedne iskrene premise;pravljenja sopstvene reklame više nego činjenične situacije-komercijalizam ne ide sa duhovnošću a u moru tipičnih ružnih navika ovdašnjih žitelja pomalo postaje i pogled na drugi zid i drugi tanjir,gdje je ko i šta je ko uradio i kako ko…ni novinarskih 7W tu ne stane..
Tekst nema za cilj kritikovanje nego je samo činjenična prezentacija stvarnosti,skromnost bi trebala biti vrlina velikih ljudi,ne hvala za sebe i prepotentno držanje na višoj razini čak samu eventulanu pomoć urlanjem na sav glas predstaviti kao nešto što bi se trebalo vratiti…Realnost jeste da je bahatost sasvim izgledna stvar,ono što je oholost koja se kosi sa vjerskim ubjeđenjima…Bog nema sponzora ni pokrića ni materijalističkog interesa da bi ljudski rod mu bio pokoran..A nije ni ćorava mačka,ateizam i ostali pravci su isto ljudski izbor..To posebno važi i za druge konfesije na ovom nesretnom prostoru,jer su bile paravan za ono rimsko na početku…
