Piše: Amar Kulović
Vrućine nesnosne za posljednjih nekoliko ljeta su stara vijest,pomalo dosadna i monotona je konstantna napetost u išćekivanju plebsa zašto kiša ne pada,a iz priča posljednjih dana sam od par prijatelja čuo priču o anteni pod američkom idejom negdje kod Beograda koja ustvari sklanja oblake i na vještački način utiče na vremensku prognozu,tako se tom teorijom pokušava objasniti suha i temperaturno katastrofalna suša nezapamćena u posljednjih nekoliko godina.Čovjek dok komunicira s vanjskim svijetom čuje štošta pa čak i opasku tipa:kad toliko hodže upućuju dove za ramazan i uoči bajrama što niko ne pozva kišu toliki su usjevi uništeni skoro al neka njima…
Međutim izgleda da je to jedina uobičajenost za predstojeći period u gradiću podno Visočice i okolnih brdskih predjela.Fenomen lokalnih izbora je nešto što se uveliko spominje koncem ljetnog odmora obzirom da august broji svoje posljednje dane,pa tako i raspusti i poneki godišnji odmori.Politički aktivizam u ionako teškoj godini kroz manifest skupova i konstatne priče o upadanju u krizni period posebno uskrsne kada padaju odluke o vlasti,smjeni postojeće i dolaska nove,dali je ta ista produktivnija i vječito visočko pitanje(hipotetičko možda upotrebljeno kod drugih predstavnika „medijskog mainstreama from Visoko“)- HOĆE LI SUNCE U OVOM GRADU IKADA ZASJATI KAKO TREBA I ZAŠTO NIJE(JE)?
Gubljenje vremena je analiza političkih subjekata,taj fah nije adekvatan pisanju kolumne pošto se dolazi u određenu vrstu subjektivizma;naime vrlo lahko je ideološki biti upotpunjen određenim dresom te i te stranke alias partije pa kroz podvlačenje paralele reći-treba ovo to je ispravno,ovo nije jer je donijelo to i to iz razloga što je taj i taj zoološkom/životinjskom klasifikacijom marginalac( pučka etimologija-miš) i kriminalno orijentisan,iza sebe ima čitavu lepezu radnji…..Sve što bi se moglo koristiti u tom pravcu ne donese apsolutno ništa i to praksa pokazuje,psihologija kritične mase je samo facebook il anonimni komentari na portalima iznesene iz bijesa i stanja nemoći samog marginalizma u demokratskom smislu-nepostojanje kolektivne svijesti…Uz dužan respekt i poštovanje i profesionalnog odnosa prema istraživačkom novinarstvu,makar segmenti emisija poput 60 minuta mogu donijeti zadovoljstvo urlikom oduševljenja jer je neko provaljen,al ko je taj što „provaljuje“,vjerovatno bi trebao biti neutralac?
Šta Visočani mogu uzeti iz konteksta predstojećih političkih aktivnosti,predstavljanja kandidata,saopštenja odlaska istih iz određenih stranka i sl.?
Konkretno,šta uraditi za opće dobro pitanje je svakog građanina i stanovnika nezadovoljnog situacijom,konkretan potez,ispipavanja pulsa biračima mimo zajedničkih iftara (interna je stvar odlaska na te ili slične skupove i interna je pripadnost religijskoj skupini,sekti,grupi,pokretu individualna stvar i sa velikim preskakanjem ega u ovoj priči,što reć nije bitno ko je šta, dabogda da se ne moram na ovo osvrtati svaki put),skupova podrške,obilježavanja određenih datuma stavljenih unutar statuta neke stranke,zatim skupovi podrške i promocije,aktivnosti na poljima javnog života i analiziranja općih problema…Postoji li naznaka da će uopšte mimo lažnih nada biti kretnja za bolje,novije i ako ništa sekundu prosperitetnije vidike narednog perioda gdje se Visoko čupa ili ne želi čupati iz jame u koje je upalo po pokazateljima životnog standarda,ekonomije/gospodarstva,kulturnog i sportskog života kao javnog,sticaju pozitivnog okruženja.
Da se ne lažemo negativna energija je oblakom nekog toksikoloskog dima umrtvila svijest u Visokom odavno i izazvala stanje nezadovoljstva akumulacijom frustracija…to vjerovatno traje od prestanka ratnih dejstava,prošlo je skoro više i od decenije da je opći zaključak kako se ponajčešće činjeničnim stanjem ništa skoro ne mijenja. Kako stvoriti percepciju da će određeni ljudi biti skloni i kadri ispuniti cilj za pomjeranjem sa postojeće mrtve tačke,kako prevazići arhaičnost i sklonost primitivističkom pogledu ove sredine pa da neko javno istakne da je situacija daleko od idealne,što je realnost ali gdje je onda kretnja?
Postoji li zajedništvo i u čemu? Da li će mlada populacija dati podršku sve većem broju pod tom kategorijom imenovanih omladinaca koji su aktivni ili brojčano prisutni kroz forume i asocijacije u najjačim političkim strankama u Visokom i koliko će se stvoriti potreba da ti omladinski aktivisti budu i predstavnici visočke mladosti kako stanovnici srednje dobi nazivaju populaciju u prosjeku od puberteta do 35 godina? Kad će se srušiti antagonizam sela i grada,da li tim iskorakom? Da li će kao i obično sav taj period biti isti kao što pokazuje dosadašnje iskustvo,priča o namamljivanju neukih radi sopstvene karijere i korištenja plebsa u cilju sopstvenih dostignuća i međusobnih dogovora,dok se javnosti predstavljaju priče o neslaganju između određenih stranaka,čak se stvara dojam neprijateljstva,nepodnošljivosti i prezira prema drugim stranama koji nisu kao dobri za narod? Šta ustvari narod hoće i da li ima želju da iskaže svoje nezadovoljstvo ili mu je sasvim super u ovom stanju neizvjesnosti?
Ako jeste zbog čega se kuka,psuje i pljuje,u demokratiji ljudi bi trebali birati,očito se dešava da vlastodršci biraju njih… Hoće li visočki živalj progutati podmuklost i biti makar iskren prema sebi a ne u grupicama ili pojedinačnim istupom pod izlikom-neko stoji iza mene da zaista i uistinu promijeni stanje?
Milion pitanja u glavi,vođeno racionalnim istupom.Niko sretniji od nas da se promjene,te spomenute koračnice ka drukčijoj klimi dese demokratskim putem.Bilo bi stvarno najlakše,čak je osobnost visočkog mentaliteta traženja krivice u drugom i prebacivanja loptice igrom političkog ping ponga iznad mrežica glasačke percepcije,pitanje je koliko koristi ima svijet i šta je zapravo stanje općeg dobra da se ne priča o nezaposlenosti,velikom broju ljudi na birou za zapošljavanje,nemaru zajednice i sličnim nedostacima,zašto Visoko nema bazen,zbog čega kultura preživljava ili postoji,zašto sport stagnira,zbog čega toliko smeća okolo grada i van njega,zašto su stagnirali ti privredni giganti koji su otišli u legendu(po staroj narodnoj,ovdje specifično-zna se al šuti) i gdje i šta i kako se svijet snalazi u vremenima recesije(vjerovatno globalne vještačke krize),koliko postoji gladnih i obespravljenih,zaboravljenih…
Jasno je samo da je Bog kadar da napravi razliku pa pošalje kišu,je li to dan koji će kako pjeva Mario Knezović dočekati svi,gdje bi kiša trebala sve oprati…
Bojim se da bi realnost mogla ostati ista,zato je greška u kolektivizmu i krizi unutar njega. Promjena ne dolazi tek tako s neba.
(VisokoIN)
