Piše: Amar Kulović
Zanimljivost društvenih stranica, kako nazivaju Facebook i slične stvari jesu lajkovi i komentari na razno razne aktivnosti. Kako je Facebook odličan „medijski pokrovitelj“ nagomilavanju frustracija (što koristim kao pojam već po ko zna koji put ali to je realnost kojom se čovjek služi posmatrajući stvari na taj način onakve kakve jesu) i mase gluposti s kojom se svijet bavi, toliko je i komercijalizacija prisutna na svakom ćošku.
Moglo bi se sad uzet u kontekst nekoliko tema aktuelnih proteklih dana, da kao eto budu tema razgovora: desio se zemljotres i oko toga je polemika, da li je Božija kazna ili prirodni proces, a pošto još uvijek traje Ramazan i dalje su u glavi ljudima ko posti ko ne, šta ovo šta ono. U nedogled stupidariji, analfabetizma i pučke etimologije „šuplje priče“. Pojednostavljeno, kafanska filozofija posebno u pogledu već ustaljenog termina kao što je „minderašluk“ (kafa na ramazanskom sijelu i posebna predavanja uz mi Bošnjaci ko mi Hrvati,kontra ratio!) i prisvojni pridjev visočki.
Ne uzeo potpisnik teksta(vođen izostavljanjem sebičnog Ja,jer ko si ti ili VI?) nijedne…Visoko stoji u mjestu godinama i od silne priče ništa se apsolutno ne miče sa mrtve tačke,a i stanje je u zmelji paraliza godinama, što medijskom hajkom,što kategorizacijom laži.Podmukliju vrstu petljanja nije moguće isključiti ni za vrijeme ramazanske svetosti,ali ovdje se ne želimo baviti pitanjima koja se učestalo ponavljaju…
Fenomen se zove propaganda. Po definiciji predstavlja planski smišljenu aktivnost, ovoga puta ubjeđivanja u nešto pod svaku cijenu, isključivo se to zove „ispiranje mozga“. Kod nas je to najbolji vitamin ili preciznije kapsula za rastvor u mutnoj glavi. Nije sramota biti glup, sramota je praviti se suviše pametan pa javno iskaljivat nekakvu potrebu za popovanjem. Tu sad ulazimo u sferu politikanstva – sad će vas lokalni izbori dovesti do ludila i bijesa, isto kao što će vam postati dosadna i slušana priča koja obično kola u krugovima onih koji se smatraju zaštitom vitalnog nacionalnog interesa spomena termina Bošnjak, za kojeg se nadam će Bog dragi prosvijetlit ovo življe pa da konačno shvati da vjera nema veze sa nacijom, da me ne bude sramota na popisu reć da sam onaj iskon – Bosanac, Bosniaecum, Dobri Bošnjanin za drugu religijsku terminologiju, Muhamedove vjere.
Je li vam dosadno uzet komunizam kao alternativu,propali sistem vrijednosti što nije uslovljen socijalnom politikom,pa se kroji kako ko hoće, igra se ispod stolova i na koncu se presvlače dresovi do kapitalizma i demokratije. A svakako vam je odvratan ovaj kapitalizam truhlog kastinstva gdje nema termina srednja klasa,gdje svi znaju šta je manufaktura Preventove mašine koje su izvor preživljavanja tolikog broja ljudi koji nisu u kategoriji „zlatnih kašika“, prvog demokratskog obećanja. Je li vam više na vrh glave podjela selo – grad kad ti niko ne spominje termin emancipacije – ekologija života i pravila, zakoni i norme. Kome pričat onda o Evropi i evropskom načinu života kad se izgubila autohtonost bosanskog čovjeka kroz primitivizam, je li Evropska Unija stvarno cilj ili izvlaka pošto ni ona nije maslo za ramazana, a mi moramo se kolebati je li Istok ili Zapad, odnosno koliko košta krajniji cilj propagande – kvanitet zarade i blagostanja grupica na onom pomenutom propuhu u mozgu.
Kome se ovo govori? Vama, ljudima. Slučajnost je što su primjerom to žitelji Visokog. A gledajući kroz mase koje vole soliti pamet, drago mi je što naprosto mogu uživati u šutnji kad se odmaknem pa čujem samo tišinu kad ovaj nesretni grad spava. Često je običaj sjetiti se i slušati Uspavanku za Gorana B, naslov i pohvaljenog i popljuvanog Dine Dervišhalidovića, samo kroz strofu:
Gospode, budi mi stariji brat u ovaj policijski sat, prvi je put noćas molim za nju, samo da OZDRAVI, DA NE ZABORAVI …
Usput, gospodin Bregović kao asocijacija ove priče je ujedno i zaključak – propaganda. Stvarno je merhametli i sa te muslimanske strane musafirski biti domaćin čovjeku koji će predizbornu pjesmu posvetiti gospodinu Tomislavu Nikoliću, deklarisanom četniku,(nije sramota priznati MAKAR GORKA BILA ISTINA) i šunjati se doslovno uz njega i dovest ga u šoping. Neka i njega i njegove muzike i okrestra i to što mu se žena eto zove Dženana i svih koji će pisati hvalospjeve o istom, bilo bi licemjerno reći da ljudi mrze projekat Bijelog dugmeta, osim ako ih i taj propuh nije dohvatio. Jedino što racionalno se može postaviti kroz ovaj primjer i more drugih u ovom teškom životu jeste, DOKLE I KAKO SE MISLITE sebe ili se LAGATI, LAGATI I LAGATI… Zašto hadisi i priče i pozivi o istini kada se sve svodi na laž i prevaru bilo koga ko je u stanju sve to izgovoriti.Danas laž ne spava ni za ramazan.
Teško je biti otvoren, iskren, teško biti racionalan i pri tom uzeti devizu-kratkoća je sredstvo alenta. Isto teza kako je novinarstvo u funkciji ljudskog napretka-zato su ti većinom mrtvi ili prezreni.Bez aludiranja,pretenzije i propagande ostaviti pet minuta za razmišljanje.
Za kraj i ona Stipišićeva – treba mi ljubav da ostanem zdrav,druge nema …
