Zašto Bošnjaci neće da liče na Bakira Izetbegovića

Povodom nevjerovatnih laži odlazećeg političara Bakira Izetbegovića na račun Fahrudina Radončića, Pres-centar SBB-a saopćava: Očigledno je da gospodin Izetbegović, u strahu od hroničnog raslojavanja SDA, želi da u Fahrudinu Radončiću i polemikama s njime izbjegne odgovornost za više historijski važnih grešaka.

Naprimjer, zašto je toliko pocijepao bošnjački politički faktor i vlastitu stranku?

Zašto je počinio najveći haram i u Vijećnici slagao Bošnjake i žrtve genocida vezano za reviziju presude po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid?

Zašto je prespavao osam godina predsjedničkog mandata i nije riješio pitanje ugovora Islamske zajednice BiH s vlastitom državom?

Zašto je stalno, kao muha podrepuša, išao kod Erdoana i tamo tražio političko skrbništvo, umjesto da ide u Brisel i lobira za drugačije rješenje Pelješkog mosta, koji bi se, da je Radončić bio član Predsjedništva BiH, sada vjerovatno zvao Pelješki tunel?

Zašto Izetbegović ne odgovori na pitanje kolika je njegova krivica što je BiH sada, definitivno, na žalosnom, posljednjem mjestu u Evropi kada je u pitanju pristupanje Evropskoj uniji?

Čovjek koji prigovara Radončiću da, navodno, ne liči na svoj narod zaboravlja da Bošnjaci upravo neće da liče na njega – Bakira Izetbegovića!

Bošnjaci ne žele da liče na čovjeka koji je sve naslijedio i sve uništio.

Bošnjaci neće da liče na čovjeka koji u ratu niti u svojoj niti u porodici svoje čuvene supruge nema niti jednog šehida ili ranjenika, ali je imao osobni bunker u Centralnoj banci tokom agresije.

Bošnjaci neće da liče na čovjeka koji je direktno vezan za ratna i poratna politička ubistva te onemogućavanje pravosuđa da se ubice sankcioniraju.

Bošnjaci neće da liče na čovjeka koji želi feudalno vladanje pet familija, a da svi ostali budu hamali u toj i takvoj vlasti.

Bošnjaci ne žele da liče na političku neznalicu koju s lakoćom nadigravaju Čović, Ivanić i Dodik.

Bošnjaci ne žele da liče na čovjeka koji vlastitu suprugu postavlja za direktoricu najveće medicinske ustanove u BiH, a onda se oboje i zbog najmanjeg zdravstvenog problema liječe u inozemstvu.

Bošnjaci neće da liče na čovjeka koji ne brine o tome što svaki šesti stanovnik na spavanje ide gladan, dok njegova supruga samo za kišobran daje više novca od nekoliko pojedinačnih penzija.

Zašto Bošnjaci neće da liče na Bakira, moglo bi se nabrajati danima. Politička poenta je u tome da je on za kandidata SDA za člana Predsjedništva BiH predložio potrošenog Šefika Džaferovića, iako je imao makar deset sposobnijih političara u svojoj stranci koji su mogli mnogo kompetentnije da se nađu na kandidatskoj listi.

Izetbegovićev strah od uspješnijih i pametnijih i u svojoj stranci se upravo tu još jednom pokazao. Ali on je sada žrtva vlastite panike. Jer, kada Džaferović izgubi za člana Predsjedništva, Izetbegovića očekuju vanredni kongres i neminovni odlazak s pozicije predsjednika SDA.

Prljavi udarci prema Radončiću mu stoga neće mnogo pomoći u spašavanju vlastite političke karijere koja sluganski Bošnjake hoće da pretvori u tursku koloniju te da ih posljedično veže za tragični rusko-iranski faktor.

Naravno, Radončić i SBB to neće dozvoliti. Radončić je tvorac najveće medijske korporacije u historiji Bošnjaka, lično je učestvovao u edukaciji više stotina mladih intelektualaca, veliki je graditelj, osnivač velike stranke, u najbližoj porodici ima tri šehida i jednog teškog ranjenika, nije se krio po sefovima i nije bio na osnivačkoj sjednici Skupštine SDS-a kao Bakir Izetbegović i pozdravljao Karadžića, Krajišnika, Ostojića i ostale ratne zločince, vidjevši tada u njima spasitelje BiH i partnere bošnjačkog naroda, a ne vidjevši brutalnu agresiju koja se sprema.

Podmetanje da Radončić nikada nije bio u Srebrenici ostavlja prostor za najbolnije pitanje u Bakirovom životu: Koliko je lično učestvovao u odluci da se, kao komandant odbrane, iz Srebrenice povuče Naser Orić i da se ona prepusti nesposobnim oficirima, što je posljedično olakšalo da se dogodi genocid.

Izetbegovićeve elaboracije o prakticiranju vjere su dokaz toga da on promovira samo politički islam, a ne istinsko vjerovanje, jer mu je to potrebno za održavanje na vlasti.

Izetbegović ima problem s mudrošću, stabilnošću, političkim kontinuitetom, znanjem i rezultatima Fahrudina Radončića. To je odavno preraslo u lični kompleks za koji su lijek jedino psihijatrija i opći izbori u oktobru ove godine.