Zašto se Republika Srpska stidi pripadnika Vojske RS Sabahudina Kajdića, osuđenog ratnog zločinca?

www.frontal.ba

Prije neki dan Sabahudin Kajdić zvani Saša, iz Prijedora, prvostepenom presudom Suda BiH, osuđen je na 12 godina zatvora za krivičnog djela zločini protiv čovječnosti.

O tome nisu izvijestili tri „najsrpskija“ medija u Republici Srpskoj – RTRS, Glas Srpske i Alternativna televizija – poznati po objektivnom i nepristrasnom suočavanju sa prošlošću u Republici Srpskoj, Mlječnom putu i svemiru u cjelini.

Zašto gore pomenuti „patriotski“ mediji ne pišu o epskoj nepravdi Suda BiH prema Sabahudinu Kajdiću, kao što pišu o sličnim nepravdama?

Bruka je još veća jer je Sabahudin Kajdić bio vojnik Vojske Republike Srpske i to 3. čete, 1. bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade, a osuđen je za progon civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti zbog njihove nacionalne i vjerske pripadnosti i to ubistvima, prisilnim nestankom i drugim nečovječnim djelima učinjenim u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušenja zdravlja, na način kako je opisano u izreci presude.

Zašto gore pomenuti „patriotski“ mediji ne pišu o epskoj nepravdi Suda BiH prema Sabahudinu Kajdiću, kao što pišu o sličnim nepravdama?

Ako mislite da ne pišu o njemu zato što je ratni zločinac, onda se grdno varate. Ovi mediji svakodnevno, detaljno i sistematski pišu, prenose i citiraju izjave naših ratnih zločinaca i veličaju ih.

Ako mislite da je to zbog toga što se zove Sabahudin i što je Bošnjak-Musliman, opet griješite.

Kada je 2018. godine umro Nusret Nuce Dizdarević, potpukovnik Vojske Republike Srpske, o njemu je Glas Srpske pisao najljepše moguće. Tako smo mogli saznati da je potpukovnik Nuce komandovao čuvenom četom “Meša Selimović”, sastavljenom uglavnom od dobrovoljaca Muslimana-Bošnjaka u odbrani njihovih kućnih pragova u Derventi, Brodu i drugim dijelovima Republike Srpske. Ostali su doslijedni zakletvi da sačuvaju duh zajedništva. Pristupili su VRS, da bi zaštitili imovinu i ljude koji su željeli da ostanu na svome.

Odgovor je mnogo kompleksiniji.

Presuda Sabahudinu Kajdiću se ne uklapa u istoriju kakva se u posljednjih 25 godina pripovijeda i nameće u Republici Srpskoj.

Naš rat je bio odbrambeno-otadžbinski a to znači da su Srbi branili svoju otadžbinu od novog pokolja, pogroma, genocida, koje su planirali ustaše i islamski fundamentalisti na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Srbi su, zahvaljujući vizionarstvu Miloševića, Karadžića, Plavšićke, Koljevića, Krajišnika i mnogih drugih, prepoznali na vrijeme, organizovali se i preventivno pobili i protjerali ekstremiste i njihovu nejač.

Ali ne samo Srbi, tu opasnost su prepoznali i pošteni Muslimani, koji su zajedno sa svojom pravoslavnom braćom ustali protiv povampirene NDH i islamske države.

Sabahudin Kajdić je nebitan kao pojediac, koji je iz nekog razloga postao i ostao Vojnik Republike Srpske i kao takav odradio mnoge prljave poslove koje su izbjegavali „obični“ vojnici.

On i njegova ekipa su dokaz da je Vojska Republike Srpske bila multietnička, da Srbi ne mrze druge i drugačije i da je uvijek bilo poštenih Muslimana-Bošnjaka koji su bili sa Srbima i uz Srbe

Nusret Dizdarević je predstavnik Muslimana-Bošnjaka koji su „ostali doslijedni zakletvi da sačuvaju duh zajedništva. Pristupili su VRS, da bi zaštitili imovinu i ljude koji su želeli da ostanu na svome.“

On i njegova ekipa su dokaz da je Vojska Republike Srpske bila multietnička, da Srbi ne mrze druge i drugačije i da je uvijek bilo poštenih Muslimana-Bošnjaka koji su bili sa Srbima i uz Srbe. Oni su dokaz da nije bilo sistemtskog zločina u Republici Srpskoj.

Otuda razlika u percepciji ova dva Muslimana-Bošnjaka iz Vojske Republike Srpske, ali je l’ to pošteno?